SADE: en face i iz profila

Apollinaire se nije prevario kad je, još 1909., proglasio mar­kiza de Sadea "najslobodnijim duhom koji je ikad posto­jao". Vjerojatno je imao dovoljno uvida u Freudove teorije o nesvjesnome, premda tad nisu bile pretjerano poznate u Francuskoj, da mu je bilo drago shvatiti kako je Sade, više od stoljeća prije izumitelja psihoanalize, prvi razotkrio od­lučujuću ulogu seksualnosti u svakom ljudskom ponašanju. On je ipak znao vizionarski prepoznati na koji je podzemni način Sadeovo djelo, najskandaloznije od svih i dugo drža­no u odjelu knjižnica nazvanom Pakao, ne samo utjecalo na XIX. stoljeće, nego i imalo odrediti misao XX. stoljeća. Jer Sade je začetnik neviđenog preokreta perspektive, time što je jedini postavio filozofiju unutar budoara, dok bi se do­tad, u najboljem slučaju, nastojalo uvesti budoar u filozofiju, a to znači podrediti seksualnost redu koji joj je stran. I dok su neki doista prepoznali njezinu esencijalnu ulogu, samo se Sade usudio vidjeti u njoj podrijetlo svega, pa čak i sa­mog razuma. "Okomljuju se na strasti i ne pomišljajući da se upravo njihovim plamenom pali baklja filozofije", izjavit će on 1796. u Juliettinoj povijesti. Izvanredna snaga Sadeove misli dolazi upravo otuda, iz njezine fizičke ukorijenjenosti, jer postavši svjesnim svo­je seksualne posebnosti Annie Le Brun.