SHAKESPEAROVE DJEVOJKE I ŽENE

U djelu Shakespeareove djevojke i žene (Shakespeares Mädchen und Frauen, 1838) sastaju se dvojica divova svjetske književnosti: autor, njemački pjesnik Heinrich Heine, oštrim perom i neukrotiva duha secira jedan segment ogromna i raznovrsnog dramatičarskog opusa engleskog barda Williama Shakespearea. Djelo se sastoji od galerije sastavljene od 45 Shakespeareovih ženskih likova, te od dva duža Heineova eseja. Uvodni esej govori o recepciji Shakespearea u Engleskoj i Njemačkoj, a završni o recepciji u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj. Knjiga je podijeljena na dva dijela (tragedije i komedije), a dio o tragedijama obogaćen je dodatnim mini-esejima ili razmišljanjima i bilješkama. Pišući o odjecima Shakespeareova djela, posebno u Engleskoj, Njemačkoj i Francuskoj, Heine suptilno oslikava društveno-povijesnu pozadinu, ali usput upućuje i nesmiljenu kritiku suvremenicima. Heine je i ovdje kao u svim svojim djelima i književni kritičar i oštroumni analitičar kulturnih, kazališnih, književnih i društvenih zbivanja. Heineove i Shakespeareove Djevojke i žene znatno su ispred svojeg vremena jer se bave mnogim pitanjima koje proučavaju suvremeni šekspirolozi. Heineov pristup Shakespeareovim komedijama i tragedijama zanimljiv je, osoban i originalan, a zanimaju ga mnoge sastojnice Bardovog opusa, od jezika i stila do u ovom slučaju ženskih karaktera, s osobitostima njihovog izražavanja i djelovanja. Radi se o najmanje poznatom Heineovom djelu, ali duboko heineovskom, po svojem stilu, jeziku, humoru i urođenoj drskosti. Heine sam sebe naziva „samo portirom koji zvecka ključevima na ulazu u galeriju Shakespeareovog svijeta i može je otključati te tu i tamo nešto prišapnuti posjetiteljima na uho“.