ŠKOLE SE BUDE

Obrazovanje je svačija briga i ova se knjiga tiče svih nas Kada je riječ o školi, svatko ima neko mišljenje. Tema obrazovanja uobičajena je gotovo u svakoj obitelji. Brojni su roditelji izjavili da se njihova djeca boje škole. Ta djeca govore: „Ne idem više onamo!“ Već nakon drugog razreda počinje pritisak na dijete da ostvari uspjeh koji će mu omogućiti upis u gimnaziju. Ti rani strahovi od škole opterećuju cjelokupan obiteljski život. Kako to uopće izgleda za učenice i učenike? Pronalaze li se djeca i adolescentni u svojoj školi? Daje li im škola ikakvu orijentaciju u svijetu 21. stoljeća? Koristi li škola njihovoj budućnosti? Jesu li oni sretni u školi? Jesu li (još uvijek) znatiželjni? Jesu li uspjeli razviti svoje talente? Stoga se postavlja pitanje: Možemo li uopće zamisliti drugačiju školu? Školu u kojoj je povezanost prije izdvajanja, u kojoj poštivanje drugoga ima jednaku vrijednost kao i prenošenje gradiva, gdje se gradi kritički duh i u kojoj se stvara onakva slika čovjeka kakvu želimo izgraditi kod svoje djece? Možemo li zamisliti školu u kojoj se podrazumijeva da djeca sama oblikuju svoju budućnost? Postoje li takve škole? Odgovor glasi: postoje. Drugim riječima: škole budućnosti već žive. Želimo li da se sve naše škole razvijaju u tom smjeru, ne možemo zaobići preuzimanje odgovornosti. Djelovati trebaju svi kojih se škola tiče. Kako nastaju takve škole? Naime, takve škole nastaju kada se povežu učitelji i nastavnici, roditelji, školska uprava i učenici, koji sami oblikuju svoju zajednicu učenja. U tom smislu donosimo vam ovaj poticaj. U 21. stoljeću želimo pozvati na iz temelja novo i drukčije promišljanje obrazovnoga sustava. Želimo građane i građanke ohrabriti da se aktivno, kritički i vizionarski umiješaju u odvažno i zrelo stvaranje novih škola. Jer nam ostaje vizija škole kao mjesta na kojemu se razvija potencijal, na kojemu se gradi srce, škole kao divnoga radnog mjesta i mjesta zajedništva. Jedino ćemo tako uspjeti potaknuti političke promjene i prekinuti gotovo stogodišnju stagnaciju obrazovne politike. Političke su institucije već po svojoj strukturi poput tankera koji tromo i polako plove morem. Tankeri označavaju stabilnost, pouzdanost i kontinuitet. Odvažni građani i građanke više su poput glisera koji puno brže mogu otkriti prepreke i opasnosti, ali i s puno više mašte graditi nove putove i mogućnosti.