SLIKARSTVO I SKULPTURA U FRANCUSKOJ 1700.–1789.

Likovna monografija Slikarstvo i skulptura u Francuskoj 1700. – 1789. (Painting and Sculpture in France 1700 – 1789) Michaela Leveya (Wimbledon 1927. – 2008.) - ravnatelja Nacionalne galerije u Londonu i stručnjaka za slikarstvo i umjetnosti XVIII. stoljeća – jedan je od probranih pregleda koje je The Yale University Press objavio o europskim stilskim formacijama namijenjenim ljubiteljima umjetnosti i stručnjacima koji se žele uvesti u problematiku raznih razdoblja, zemalja i škola. „Michael Levey u ovoj knjizi daje iznimno stručan i razumljiv pregled razdoblja koje započinje s raskošnom paletom rokokoa i fêtes galantes Antoinea Watteaua, protiče u frivolnoj putenosti dok ancien régime nije obezglavljen i protjeran revolucijom. A grand finale – Jacques-Louis David – odbacuje lepršavu lakoću u zamjenu za klasicizam i ozbiljno historijsko slikarstvo.“ (prof. dr. sc. Sanja Cvetnić) „Knjiga Michaela Leveya pisana je tipičnim engleskim smislom za sintezu,obuhvaćajući čitavo stoljeće umjetničkog stvaralaštva u Francuskoj između kraja vladavine Luja XIV. i kraja burbonske dinastije u osvit Francuske revolucije. Obilježena je erudicijom i dobrim poznavanjem pojedinih umjetnika i umjetničkih pojava.“ (prof. dr. sc. Dino Milinović) „Knjiga donosi prikaze događanja i široj čitalačkoj publici manje poznatih umjetnika na početku 18. stoljeća dok veće cjeline i poglavlja posvećuje umjetnicima međašima koji su zaokružili i istom definirali izričaj navedenoga razdoblja, donoseći njihovu cjelovitiju biografsku faktografiju, utjecaje i stilske značajke koje su prihvatili njihovi sljedbenici u Francuskoj pa tako i diljem Europe. Predstavnici kiparstva uključuju Coustoua, Michel-Angea Slodtza i Caffieria, te dakako poznatijih Falconeta, Pigallea i Houdona. U slikarstvu su zastupljeni Rigaud, Restout, Vernet, Oudry i drugi cijenjeni slikari dok su manje poznati slikari bili također dobro prihvaćeni. Knjiga Michaela Leveya razjasnila je mnoga pitanja u francuskoj umjetnosti 18. stoljeća i umjetničkih izričaja unutar vremenskih okvira vladavine Louisa XV. i Louisa XVI., pri čemu ujedno skreće pozornost na utjecaj talijanskog baroka i klasičnijih trendova. Ova knjiga utemeljeno otkriva čitateljima da je rokoko itekako bio značajno razdoblje u razvoju europske umjetnosti.“ (Borivoj Popovčak)