SPORAZUM CVETKOVIĆ-MAČEK

Već u knjizi Sporazum Cvetković-Maček Ljubo Boban pokazuje vrline koje su ga krasile kao historičara: rad na pronalaženju novih izvora, njihova beskompromisna analiza i obrada te na kraju upotreba u znanstvenom tekstu kojim često dovodi u pitanje ranija stajališta historiografije. - Damir Agičić Ljubo Boban otkrio je mnoge nove dokumente, široj javnosti dotad nepoznate i nekorištene u historiografiji. Jedan od ocjenjivača disertacije, Vaso Bogdanov, tražio je od Bobana da iz disertacije izbaci neke tvrdnje za koje je smatrao da su sporne, a Jaroslav Šidak i Mirjana Gross predložili su Bobanu neka revidira svoje tvrdnje o Mačekovu velikohrvatstvu i zamijeni to „drugim, ispravnijim pojmom”. Boban je poslušao savjet svojih profesora i izostavio tvrdnje o „velikohrvatskom karakteru” Mačekove politike u vrijeme donošenja sporazuma, pa je termine „velikohrvatske ambicije” ili „velikohrvatski program” zamijenio „teritorijalnim zahtjevima” odnosno „teritorijalnim programom”. Druga polemika dogodila se nakon što je 1965. na Filozofskom fakultetu u Zadru obranom disertacije Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do sloma 1941. doktorirao Franjo Tuđman. Ljubo Boban u Telegramu je iznio ozbiljne optužbe da ga je Tuđman plagirao, osobito u dijelovima svoga rukopisa gdje objašnjava postanak Sporazuma Cvetković-Maček i Banovine Hrvatske. U polemiku se uključio i Tuđmanov mentor Vaso Bogdanov, koji je imao primjerak Bobanove još neobjavljene disertacije o Sporazumu Cvetković-Maček. Bilo je očito da je Tuđman neovlašteno došao do Bobanova rukopisa i da ga je prekomjerno koristio.