ŠUMA OBJEŠENIH

Roman Šuma obješenih objavljen je 1922, u vrijeme kada je u Europi sjećanje na Prvi svjetski rat još uvijek bilo vrlo živo. U njemu se potanko opisuje psihološki sukob između vjernosti koja se duguje državi za koju ratuješ i osjećaja prema etničkoj skupini kojoj pripadaš. Glavni junak, rumunjski časnik Apostol Bologa, bori se za Austro-Ugarsku Monarhiju, a neprijatelj carstva njegova je Rumunjska. Temeljno etičko pitanje kojim je protkan ovaj napeto ispričan roman jest: što učiniti kada ste prisiljeni boriti se protiv, u doslovnom smislu, vlastite braće? Roman se otvara prizorom vješala: na rubu šume, između seoskoga i vojnoga groblja, negdje u Galiciji, nekoliko vojnika kopa grob dezerteru koji će uskoro biti obješen. Pojavljuje se mladi časnik Bologa, potpuno posvećen svojoj vojničkoj dužnosti, član prijekoga suda koji je donio smrtnu presudu. Sudjelovanje u tom smaknuću ispunjava ga osjećajem krivnje i u njemu uzrokuje bolno previranje. Iako se u rat prijavio dragovoljno i u njemu pokazao iznimnu hrabrost, nakon smaknuća naviru sumnje. Saznavši da će njegova divizija biti poslana na rumunjsko bojište, Bologa moli nadređene da ga pošalju drugamo, a kada ga oni odbiju, i sam odlučuje dezertirati, potpuno svjestan onoga što ga očekuje ako ga njegovi suborci uhvate i spriječe u tom naumu… Šuma obješenih ratno je svjedočanstvo univerzalne relevantnosti koje će se duboko dojmiti i današnjeg čitatelja.