O knjizi
Knjiga Irene Lukšić Tajni život laponske princeze sadrži osam priča koje umnogome označuju njene nove poetičke koordinate, odnosno zaokret prema realnom prostoru i vremenu. Dok je glavninu njenog pripovjedačkog opusa 90-ih godina držalo snažno vezivo intertekstualnosti, intenzivan dijalog s književnim tekstovima i tekstovima aktualne europske kulture, u ovoj zbirci postmodernistička žudnja za "pisanjem u pisanju" vidljivo uzmiče pred naletom sočnih životnih sadržaja.
Tako u prvoj priči - Učiteljica u šumi - autorica za glavnu junakinju uzima cvjećarku i njene životne dvojbe: prihvatiti ili ne prihvatiti položaj ljubavnice u vezi s poslovno uspješnim čovjekom. Junakinja Renata iz te situacije, u koju je gurnuta, spoznaje da su svi zapravo nezaštićeni, slabi i da je društvena pozicioniranost relativna kategorija, da ljudskim bićima vladaju motivi i slike koji nemaju veze s društvenim očekivanjima i standardima.
U priči Svaki dan vatrogasci jedna druga junakinja pokušava svoju umirovljeničku svakodnevicu učiniti bogatom i dinamičnom te prihvaća promjenu identiteta: jednoga dana, naime, junakinju Josipu na ulici nepoznati čovjek zamijeni za stanovitu Narcisu i tako njih dvoje zajedno krenu u životne pustolovine.
Priča pak Slike jednog dana laponske princeze prezentira paralelna zbivanja u kišnoj nedjelji dviju intelektualki koje moraju prisustvovati važnim društvenim događajima - jedna nazoči skupštini Društva prevodilaca, a druga predstavlja ruskoga autora na press-konferenciji. No, slijedom slučajnosti (ili neslučajnosti) ti se događaji pretvaraju u nešto sasvim suprotno - životne avanture sa slučajnim suputnicima i rekapitulaciju dotad prijeđenog puta.
Priča Cvijeće za sestru neznanog junaka ponire u podsvijest umjetničke fotografkinje koja stvarnost doživljuje kao kompjutorsku igru, pokušavajući tako "ozbiljno" obračunati sa svime onime što ometa njen umjetnički rad i koncentraciju.
I ostale četiri priče (Predmeti u nestajanju, Prizor iz života, Druga žena, Dnevnik sretnog mačka) svijet gledaju iz ženske vizure, s neobičnih aspekata, raskapajući vidljivu stvarnost na slojeve za koje obično nemamo vremena ili hrabrosti. Svijet kroz prizmu tih "običnih" junakinja izuzetno je bogat, pun iznenađenja i radosti, pa čak i onda kad započinje nečim tužnim i "definitivnim". Svijet ovih priča kreće se u vidljivom spektru, ali se pretapa u druge, virtualne dimenzije i postojanja. Tako se perspektiva množi u beskonačnost i neprestano sili čitatelja da otkriva nova značenja i radosti. Traži od njega, naime, da se natječe sa svojom maštom, da razmišlja o svemu što ga okružuje i da u jeziku kojim sve to opisuje nalazi rješenja mnogih tajni postojanja i opstojanja.
Prozna zbirka Tajni život laponske princeze s "vječnih pitanja" odbacuje aureolu težine i umora te poziva na novo, neopterećeno druženje s ljudima, a u egzistenciji između mnoštva svjetova, smeća i buke, vidi jasan smisao i otkriva tajnu kako zaskočiti strah pred izazovima novog doba.
Knjiga je popraćena pogovorom Jagne Pogačnik.
