TAMNI VALOVI (Kobni kvartet 3)

Proljeće u East Evansburgu, i kiša je lijevala kao da je netko na nebu odvrnuo šmrk. Na visovima Zelenoga gorja kiša je pretvarala snijeg u bljuzgu i od zemlje stvarala blato. Kalala je kolotečine u putovima i nadizala bujice u potocima. Tekla je niz krov malog svratišta na obronku iznad mjesta. Kiša je počela u zoru, ali sada je pristizao onaj dugi, modri proljetni sumrak, već na rubu mraka, i svratište se na blagome svjetlu činilo udobno. Svratište je imalo bijele daščane zidove, uredno oličene. Krov je bio metalan i crven. Obješeni se natpis MOOSE LODGE škriputavo njihao na proljetnome vjetru. Parkiralište svratišta je bilo prazno. Sve je bilo mirno. Brian Battersby je s roditeljima stanovao u ovom svratištu. Zdanje je isprva bilo dnevno lječilište naslijeđeno od njegovog praujaka. Ali Brianovi su ga roditelji polako pretvorili u pravo svratište s deset soba. Bio je utorak potkraj travnja i svratište je bilo sasvim prazno. Za skijaše je sezona završila. Za bicikliste i planinare još nije počela. U domu nije bilo baš nikoga izuzev Briana i dvije prijateljice. Roditelji su otišli u East Evansburg. “Vratit ćemo se za par sati s objedom”, rekli su na odlasku. “Nemojte spaliti cijelu zgradu.” “Može”, rekao je Brian. “Nema problema.” Ali progutao je malu knedlu dok je gledao za roditeljskim autom. Prijateljice i on mjesecima nisu ostali sami. Pazili su da ne ostanu sami. Osjećali su se sigurnije dok nisu sami.