TOČKA NA U: slučaj Šakić: anatomija jednog skandala

Ako se već hrvatski nacionalizam desetljećima tako dobro drži, ako i dalje nepromijenjenim intenzitetom grije srca, žari obraze, oštri noževe i trasira politička glavinjanja zbijene mase, onda valjda i protest može biti arhivskog porijekla. Otpuhneš prašinu sa starog spisa i prkosiš današnjem duhu vremena. Skoro četvrt stoljeća nakon prvog izdanja, pod udarcima protutnjalih godina, ova je knjiga vjerojatno izgubila štošta, ali ne i svoju temu. To, dakako, ne govori ništa o njenoj kvaliteti. Prije je pokazatelj stanovite zamrznutosti političke zajednice koja se, po ispunjenju sna o „vlastitoj državi“, tako dirljivo trudi mijenjati glumce, kulise i scenske rekvizite, a nipošto sadržaj drame koju patetično naziva društvenim životom. Zbog toga u odluci da se jedan arheološki ostatak otpora ponovo pusti u javni optjecaj nema muzejskih primisli, što, opet, ne treba shvatiti kao sretnu okolnost: umjesto zašto baš sada, prikladnijim se čini pitanje zašto bilo kada. No ovo nije prilika da se bakćem problemom smisla. Prvi od tri dijela „Točke na U“ napisan je i objavljen kao samostalno izdanje u jesen 1998., nakon što je Dinko Šakić, zapovjednik koncentracionog logora u Jasenovcu, uhapšen i stavljen u pritvor, a prije nego mu je započelo suđenje. Ogledi u drugome dijelu nastajali su u vrijeme dok je trajao proces pred Županijskim sudom u Zagrebu, mada su se tek rijetki među njima referirali na zbivanja u sudskoj dvorani, dok je treći dio knjige napisan tokom dvije noći po donošenju presude u listopadu 1999. Tada je u Biblioteci Feral Tribune, pod uredničkom komandom Predraga Lucića, objavljeno drugo dopunjeno izdanje.