TRAGOM STARIH ZAGREBAČKIH MLINOVA

Naša šetnja kroz zagrebačku povijest počinje u Šestinama. Autor u knjizi u obradi teme zagrebačkih mlinova na njegovim sjevernim medvedničkim potocima, zadire i u samu prirodu, u graditeljstvo, u odnos prirode i graditeljstva te u samu povijest Zagreba jer su mlinice-vodenice trajni pratilac njegova povijesna života. Zašto sam napisao ovu knjigu? Bar su dva razloga za to. Jedan je, svakako, određena želja da se prikaže dio naše materijalne baštine, bar ono što je od nje ostalo, da se bar opisno prikaže dio koji je nestao kroz vrijeme i da se, nadam se, pokrene neka akcija da se sačuva ono što, kako sam već spomenuo, postoji, iako većinom u promijenjenom obliku i u vrlo promijenjenom okolišu. A naročito da se sačuva ono što još postoji u skoro originalnom obliku ( poput Banićevog mlina u Gračanskom Ribnjaku), kao dragocjeni materijalni dokument jednog vremena. Ne treba zaboraviti da su u vremenu koje opisujemo, gotovo svi ti mlinovi bili smješteni na periferiji ili čak izvan gradskog naselja. No grad se širi i raste, to je neminovno, i ti su prostori postali potpuno urbanizirani. Gdje je nekad tekao potok, sad je betonirani kanal ( još nije natkriven), gdje je bila kućica mlina u zelenilu, sad je zgrada s garažama i betoniranim dvorištem. Želja mi je da ova knjiga pokrene bilo kakvu novu inicijativu u smislu brige za baštinu i potakne na pobliže upoznavanje opisanog dijela grada Zagreba.