U INTERMEZZU SVJETOVA

U knjizi je sabrano dvadeset radova Damira Barbarića nastalih posljednjih godina, mišljenih i pisanih u svrhu izlaganja na simpozijima ili pojedinačnih predavanja na različitim europskim sveučilištima. Hoće li se naznačiti filozofijska pozicija koja objedinjuje sve radove u knjizi, možda je najuputnije poći od njezina naslova, koji je ujedno naslov u knjizi sadržanog pojedinačnog rada o filozofijskim nastojanjima Vanje Sutlića. Kao i u gotovo svim dosadašnjim autorovim knjigama i u ovoj se radi o različitim postajama jedinstvenog, premda višestranog, višeslojnog i višedimenzionalnog pokušaja povijesno novog shvaćanja i tumačenja bitnih misli i ishodišnih stavova cjelokupne dosadašnje filozofijske, odnosno metafizičke predaje, od rane grčke filozofije do suvremene fenomenologije, hermeneutike i meta-ontologije. Uz Sutlića i Cipru glavni su sugovornici pri tom nastojanju ovdje Gadamer i Schopenhauer, te osobito Schelling, Nietzsche i Platon. Ishodište i problemski vidokrug gotovo svih razmatranja neskriveno tvori cjelina filozofije Martina Heideggera, premda u ovoj knjizi nije izričito tematizirana. Znatan dio radova posvećen je rehabilitiranju povijesnog značenja mita i mitologije. Isto vrijedi za umjetnost, čiju bit i smisao propituje nekoliko radova, od kojih su dva na putu hermeneutičke interpretacije konkretnih umjetničkih djela: Rodinove skulpture Iris i Hölderlinove himne Arhipelag.