O knjizi
Roman suvremenog ruskog emigrantskog pisca Jurija Družnikova (rođ. 1933) Viza za prekjučer, objavljen 1998. godine, donosi autobiografski materijal emigrantskog umjetnika.
Glavni lik, violinist Oleg Nemec, realizira metaforu velikoga povratka u životno ishodište, ali ostvaruje i krug tajni koji iz zapadne perspektive dobiva sasvim drukčije obrise i poslanstvo. Putujući u svijet vlastitoga djetinjstva, ali i djetinjstva zloglasne sovjetske civilizacije, artist nalazi odgovore na pitanja koja nadilaze obzor osobne sudbine u povijesnom vremenu. Točka povratka je sovjetsko djetinjstvo "stana broj jedan", rodni dom, u kojemu je osjetio bolne strane totalitarne države. Trenutak povratka odiše simbolikom, ukazuje na sve boljke tranzicijskoga krajolika: svijet socijalizma je srušen, njegovi "čuvari" pojavljuju se kao vodiči kroz povijest, a majstori koji otključavaju sablasna vrata umjetnikova rodnog stana ucjenjuju zemljaka koji je došao sa Zapada. Ulaskom u stan svojega djetinjstva Nemec se ponovno susreće s ocem koji krišom retušira Staljinov portret (uklanja ožiljke na voždovu licu), s majkom koja je nakon očeva "susreta s KGB-om" izgubila građanska prava (pravo na stan i pravo na rad) te s djecom ilegalno boravi kod rođakinje i trpi maltretiranja primitivnoga policajca, susreće se sa svojom mladošću koja se oslonila na zaštitničko rame Komunističke partije i karijeru koja je, zahvaljujući Partiji, tekla bez zastoja. Kraj putovanja u prošlost jest spoznaja o površnosti i besperspektivnosti egistencije u visokoideologiziranom ambijantu socijalističke velesile. U dvojbi između "imati" i "biti" odlučuje se za emigraciju, za "biti" u slobodnom svijetu i za nastavak umjetničkoga rada na sebi.
Roman je pisan pitko, slike koje se redaju dinamične su i zanimljive, ljudske sudbine prepoznatljive i dojmljive, mekoću izlaganja podupire ekonomičnost izraza. Mnoge epizode iz socijalističke stvarnosti čitatelj može doživjeti kao dio osobne biografije. Nenametljiv i sugestivan pripovjedač uvjerljivo predočuje srazove civilizacija, ljudskih patnji i zabluda, ali nudi i razumijevanje "vječno ljudskog", pripovijednom fragilnošću nudi oprost i daje priliku da se stvari nastave na kvalitetnijim temeljima.
Družnikovljev književni opus posljednjih je godina postao predmetom velikoga zanimanja slavističke akademske kritike i zapadnih promicatelja ruske literature.
