VOLGINA DJECA

Godina je 1916., priča nas vodi u Gnadenthal, njemačku koloniju na lijevoj obali rijeke Volge, u kojoj šulmajster Jacob Ivanovič Bach živi mirnim učiteljskim životom sve dok ne dobije neobičnu ponudu. Nedugo potom u njegov život ulazi Klara Grimm djevojka zaklonjena paravanom, a susret s njom otvorit će mu vrata ljubavi, ali i teške patnje. Bach će na svom životnom putu iskusiti ne samo mijene društvenih i političkih pojava već i gubitke koji će ga obaviti neviđenim strahom… Hoće li se tog straha ikada osloboditi pitanje je koje se provlači kroz cijeli roman posvećen njemačkom Povolžju i njegovoj krvavoj povijesti te između dviju Volginih obala zarobljenom čovjeku neumoljive snage poput rijeke uz koju je živio. Volgina djeca drugi je i s nestrpljenjem iščekivani roman Guzel Jahine koja je 2015. prvijencem Zulejha otvara oči pomela ljestvice čitanosti i osvojila velike književne nagrade, a roman je preveden na preko trideset pet jezika. Prekrasan, dirljiv i tragičan, roman Volgina djeca nadilazi prethodni. Guzel Jahina ispunila je očekivanja, ponovno je napisala veliko djelo potvrđujući se kao autorica čija je zvjezdana reputacija itekako opravdana. U 18. je stoljeću ruska carica Katarina Velika manifestom pozvala strance da nasele puste teritorije Ruskog Carstva. Obećala im je državljanstvo, zemlju za obrađivanje, a zadržali bi pravo na materinji jezik i kulturu. Doseljenici su uglavnom dolazili iz Njemačke, od 1764. do 1773. osnovano je više od stotinu kolonija uz donji tok rijeke Volge čime je udaren temelj njemačkog Povolžja. 1924. uspostavljena je Autonomna Sovjetska Republika (ASR) Povolških Nijemaca koja je trajala do 1941. kada su svi Nijemci uz Volgu (500 000) deportirani u Sibir i Kazahstan.