ČLAN U ENGLESKOME I GOVORNICI HRVATSKOGA

Knjiga nastoji rasvijetliti problem koji pri usvajanju engleskih članova imaju govornici hrvatskoga jezika pri ovladavanju engleskim kao stranim jezikom. Čak i na vrlo visokom stupnju usvojenosti engleskoga jezika u budućih nastavnika i prevoditelja, te iskusnih nastavnika i prevoditelja, nailazimo na nerazumijevanje članova, te frustraciju pri njihovoj uporabi. Članovi su usko povezani sa semantičko-pragmatičko-logičkom kategorijom određenosti i neodređenosti. Za kategoriju određenosti i neodređenosti često se ističe kako je to univerzalna kategorija ljudskoga razmišljanja, a o njoj se govori i kao o jezičnoj univerzaliji. U prvome poglavlju autorica iznosi kratku povijest člana i prikazuje član u odnosu na druge jezične elemente. Drugo poglavlje sadrži prikaz najutjecajnijih teorija koje se bave članom i njegovim odnosom prema kategoriji određenosti i neodređenosti. U trećemu poglavlju prikazuje kako su članovi obrađeni u četiri gramatike. U četvrtomu poglavlju raspravlja se o istraživanjima usvajanja i poučavanja engleskih članova. Peto poglavlje govori o kategoriji određenosti i neodređenosti u hrvatskom jeziku - od prikaza određenosti i neodređenosti u suvremenim hrvatskim gramatikama, do načina njihova izražavanja. U šestom je poglavlju riječ o istraživanju percepcije određenosti i neodređenosti i načina njihova izražavanja u hrvatskom. Nakon šestoga poglavlja slijede zaključna razmatranja, te literatura i kazala. Pri poučavanju engleskoga jezika važno je naglasiti kako uporabu engleskog člana uvjetuje gramatika, ali i značenje imenice te kontekst, što je stav danas prisutan kod većine tvoraca gramatika. Na taj način učenici engleskog jezika mogu jasnije percipirati značenje engleskih članova. Govornike hrvatskoga jezika - učenike engleskog jezika - važno je upozoriti i uputiti na semantičko-pragmatičko-logičke kategorije određenosti i neodređenosti u njihovu prvom jeziku - hrvatskom. Kod naprednih učenika engleskoga jezika, napose kod studenata engleskoga, potrebno je razviti svijest o tome da su određenost i neodređenost gramatizirane i u hrvatskome jeziku, no znatno manje nego u engleskom.