UROTE PROTIV HITLERA

Knjiga govori o jednom od najuzbudljivijih događaja u vrhu vlasti u nacističkoj Njemačkoj, o događaju koji je mogao promijenit tijek Drugog svjetskog rata, samo da je jedna dugo pripremana urota uspjela. Danny Orbach, bivši izraelski obavještajni časnik, sada profesor povijesti na Sveučilištu u Tel Avivu, u knjizi "Urote protiv Hitlera" detaljno i uzbudljivo opisao ne samo završni dramatični čin urote, već i kako su časnici godinama kovali planove da ubiju Hitlera, kako su to pokušavali i neki drugi, te objasnio zašto sve te urode nisu uspjele. Nakon prekretnice u ratu 1942. godine, poraza kod El Alameina i Staljingrada, kad su se njemačke snage počele povlačiti na svim frontama, neki visoki njemački časnici počeli su razmišljati i dogovarati se o tome da svrgnu Hitlera i nacizam te da preuzmu vlast, nakon čega bi započeli pregovore s neprijateljem da postignu što časniji mir. Poprilično širok krug visokih časnika sudjelovao je u tim dogovorima. Planirano je da Hitler bude ubijen, a da potom vojne postrojbe pod zapovjedništvom urotnika pohapse ostale nacističke glavešine i preuzmu vlast. Atentat na nacističkog vođu Adolda Hitlera izvršen je 20. srpnja 1944. godine u Hitlerovom vojnom štabu, zvanom "Vučja jazbina" u Istočnoj Purskoj. Tog dana jedan od glavnih zavjerenika, pukovnik Claus Graf Schenk von Stauffenberg aktivirao je pakleni stroj ispod stola Hitlerove dvorane za sastanke, uvjeren da će snažna mina, povezana sa sistemom za odloženo aktiviranje, usmrtiti i Hitlera i njegove suradnike, što će otvoriti prostor visokim oficirima njemačke armije - koji su organizirali prilično široku zavjeru - da preuzmu vlast. Igrom slučaja, neki nadobudni oficir, koji je želio bolje vidjeti što je Hitler pokazivao na karti, pa mu je zasmetala torba s bombom ispod stola, pomaknuo ju je iza debele drvene noge stola, to je umanjilo efekt eksplozije, koju je Hitler preživio, zadobivši samo manje rane. Zavjerenici su pokrenuli trupe, no, samo su na izoliranim mjestima bili dovoljno energični da preuzmu vlast. Nakon što se pročulo da je Hitler preživio, mnogi, koji su obećali pomoć zavjerenicima, sada su se predomislili. Hitler je pokrenuo žestoku i brutalnu protuakciju. Već iste večer smaknut je Von Stauffenberg, te većina ljudi iz najužeg kruga zavjerenika. Generalpukovnik Von Beck, koji je trebao postati predsjednikom vlade, dobio je priliku da počini samoubojstvo, a kada mu to zbog uzbuđenja nije uspjelo, ranjenog je ubio jedan narednik. Sljedećih mjeseci smaknuto je oko 5000 ljudi koji su imali veze sa zavjerom, obješeni su nakon monstr-procesa, na kojima su im se nacistički tužitelji i suci rugali. Među ljudima koji su stradali zbog zavjere bili su i tada najslavniji njemački vojni komandant Erwin Rommel i šef tajne službe "Abwehr" admiral Canaris. Bio je to najozbiljniji pokušaj svrgavanja Hitlera, rušenja nacizma, časnog izlaza Njemačke iz rata, koji, iako su zavjerenici imali kontakte i na Zapadu, te predlagali Zapadu, te zajednički rat zapadnih saveznika i njemačke protiv SSSR-, nije dao rezultata.