VJERA I KULTURA

Prof. Topić napisao je knjigu pod naslovom Vjera i kultura u kojoj od prve do posljednje stranice argumentirano zastupa tezu da se vjera i kultura uzajamno pretpostavljaju i uključuju jer obje imaju isti korijen i istu zadaću…. U razgovoru sa suvremenim autorima Topić prihvaća ono što je pozitivno, a kritizira ono što je negativno…. Ukidanje bilo religije, bilo znanosti nije ništa drugo nego nasilje koje je nespojivo s dostojanstvom ljudske osobe. U tom smislu Topić ističe značaj američkoga znanstvenika i vjernika Francisa S. Collinsa i američkoga perenijalnog filozofa Kena Wilbera…. U prvom dijelu knjige, u kojem govori o HKD-u Napredak, Topić raspravlja o odnosu nacije, kulture i kršćanstva te osvjetljava kulturni, obrazovni i humanitarni rad Napretka, u drugom dijelu daje odgovore na neka religiozna pitanja te ističe potrebu za uspostavljanjem sklada između vjere i uma, religije i znanosti, zapravo potrebu za integralnim znanjem koje će biti u službi integralnoga humanizma, što je, uz ostalo, vidljivo u njegovu tumačenju kako francuski filozof Alain Badiou smatra sv. Pavla utemeljiteljem univerzalizma… Knjiga Franje Topića Vjera i kultura obrađuje relevantna pitanja, a to su: religija, politika, etika, znanost, odgoj, antropologija, nacija i kultura, teizam i ateizam, dijalog. Argumentirano razgrađuje svaki dogmatizam, fundamentalizam i fanatizam, bez obzira na to pozivaju li se oni na religiju, filozofiju ili znanost. Odlikuje se iznošenjem vlastitoga stava, koji je aktualan i jasan. Djelo je primarno namijenjeno humanistici i akademskoj zajednici, ali jednako i široj kulturnoj javnosti, jer na suvremen, priopćiv i kritički način raspravlja o temama važnima za život suvremenoga čovjeka. Zato rukopis bezrezervno i izričito preporučujem za objavljivanje. prof. dr. sc. fra Mile Babić Autor je uvrstio i rad „Uloga Katoličke Crkve u BiH nekad i danas“ sa znakovitim podnaslovom „Elementi za hrvatski nacionalni i katolički program u BiH“. U zaključku predlaže osnutak koordinacijskog tijela za Hrvate katolike u koje bi ušli predstavnici organizacija i institucija, parlamentarnih stranaka, biskupija, redovničkih provincija, kulturnih društava i sveučilišta. Iz trećeg dijela razvidno je autorovo oduševljenje papom Poljakom sv. Ivanom Pavlom II. Posebno je njime oduševljen zato što je poručivao kako je BiH kao jedna država triju naroda moguća te da je uz međusobno opraštanje i traženje oproštenja zajednički život moguć. Knjigu smatram ogledalom autorova rada na području kulture i fundamentalne teologije i preporučam je za objavljivanje. prof. dr. sc. Mato Zovkić, profesor emeritus