AJŠA

Rijetko ko je na tako posredan način oslikao Bosnu i njene ljude kao Bernhardt u romanu Ajša. Njeni najbolji posrednici su Ajša i njena nena Esma, ali i ostali, sporedni likovi, koji upotpunjuju bosanski kolorit bogatstvom svojih životnih navika i razmišljanja, tvoreći tako jednu sliku o vremenu kada sa leđa bosanskog čovjeka polako pada tradicionalni i pomalo primitivan način življenja. Jasno i tečno čitamo o prelazu iz starinskih običaja i mahalskog mišljenja u jedan novi, moderan svijet, u kojem se raskidaju okovi sa tradicijom i zastarjelom kulturom života, ali u isto vrijeme, Bernhardt nas ne zaboravlja suštinski podsjetiti na raskoš i ljepotu prijašnjeg života i naslijeđa bosanskog čovjeka. Obje ove struje žive i obitavaju uporedno. Na jednoj strani čitamo o Ajši i njenoj želji da se školuje i emancipuje i da živi u skladu sa modenim tokovima života, a na drugoj nas nena, iako nepismena i starinskog kova, podučava moralnim načelima, nerijetko kroz humoristične i zabavne epizode. Knjiga o Ajši je priča o ljubavi, pravoj i iskrenoj prvoj ljubavi koja se u srcu voljenih duša razvila beskrajno i koja nam treba služiti kao inspiracija da budemo bolji ljudi. Knjiga o Ajši je knjiga o odrastanju, o starenju, o snazi volje, o snažnim rodbinskim vezama tako bitnim u kriznim situacijama. Knjiga o Ajši je i knjiga o okrutnosti, lažima i spletkarenjima, tragedijama i preživljavanju. Ovo kolosalno djelo u sebi nosi svu težinu i jednostavnost života u jednom ne tako davnom vremenu na prostoru kojeg zovemo Bosna. Bez pretjerane komplikacije, jednostavnim jezikom, pred nas je kao na pladnju servirana radost i tuga, hrabrost i briga, ljubav i mržnja; pa smo kao čitaoci uvijek na nečijoj strani, očekujući ishode i navijajući za pravdu, za dobro, za čovjeka.