ALBUM VEDRINE

Knjiga Album vedrine obuhvaća trideset šest Pavlovićevih esejističkih portreta hrvatskih književnika, većinom njegovih suvremenika, koji su nastajali u velikom rasponu od početka 50-ih godina prošloga stoljeća, pa sve do sredine osamdesetih: Dragutina Tadijanovića, Antuna Gustava Matoša, Ivana Raosa, Bogdana Stopara, Jurja Baldanija, Tina Ujevića, Ivana Gorana Kovačića, Vesne Parun, Pere Budaka, Dubravka Ivančana, Nikole Šopa, Milivoja Slavičeka, Krunoslava Quiena, Radovana Ivšića, Jure Kaštelana, Josipa Pupačića, Krste Špoljara, Drage Gervaisa, Slavka Mihalića, Vjekoslava Majera, Đure Šnajdera, Vlade Kovačića, Anke-Marije Petričević, Slavka Kolara, Olinka Delorka, Matka Peića, Dragutina Vunaka, Vladimira Brodnjaka, Envera Čolakovića, Flore Dosen, Marije Peakić, Josipa Palade, Vladimira Reinhofera, Vjekoslava Kaleba, Miroslava Mađera, Saliha Alića, Vladimira Košćaka, Mirka Jirsaka. Drugi dio knjige donosi Pavlovićev monografski esej Osamljenim stazama Đure Sudete. Boro Pavlović prilazi navedenim pojedinačnim autorima hrvatske književnosti s neštedljivom energijom poznavanja "scene" kojoj oni pripadaju, kao i samih predmetnih opusa, te proizvodi čitateljske tekstove posebnog šarma i lakoće. Misaonom lakoćom i suverenim kretanjem kroz tekstove nikome ne želi docirati, nego pozorno listati život teksta. Sve su te fragmentarne interpretacije hrvatskih književnika testamenti vedrine i interpretacijske minucioznosti, napose potpune opredijeljenosti za tekstualnost autorskoga opusa ili pojedinačnoga zapisa. Pavlovićevi su eseji koncentrirano upućeni u faktografiju koja okružuje poetološki portret pojedinog autora. No, osim podataka o djelovanju i stvaranju te životopisu stvaratelja kojemu pristupa, autor eseja vrlo pozorno upućuje koncentraciju na recepciju koja se tome stvaratelju upućivala. Sigurno je da bi svaki od Pavlovićevih eseja bio savršen scenarij, ali i pripovjedački tekst dokumentarnoga filmskog portreta pojedinoga autora. Pavlović također redovito aktivira metodu stilističke interpretacije, naime analitično ili sintetično pristupa pitanjima jezika, tvorbe riječi, te rečenične i ritmičke slike tekstova. U Pavlovićevim esejima aktivno je stilsko leguriranje. Naime, Pavlović autorima koji su mu osobito značajni pristupa toliko blizu da preuzima njihove stileme i esej počinje izlagati dvoglasno: Pavlović uzima "pravila" teksta u čitanju. I u ovim se pismima iz vremena Boro Pavlović - sudionik iznimno živog povijesnog prostora književnog života u pedesetim i šezdesetim godinama prošloga stoljeća - iskazao kao anticipator postmoderna čitanja poezije ali i druge književnosti.