BOŽANSKI ŽIVOT II: znanje i neznanje-duhovna evolucija

SILA SVIJESTI, prisutna posvuda u Postojanju, djeluje čak i kada je skrivena, kreator je svjetova, okultna tajna Prirode. Ali, u našem materijalnom svijetu i u našem vlastitom biću, svijest ima dvojak izraz; postoji moć Znanja, a postoji i moć Neznanja. U beskonačnoj svijesti samosvjesnog beskonačnog Postojanja, znanje posvuda mora biti bezuvjetno sadržano ili aktivno u samoj prirodi svog djelovanja; ali ovdje primjećujemo na početku stvari - očito kao osnovu ili prirodu kreativne energije svijeta - Nesvijest, potpunu Nesvijest. To je temelj, sirovina s kojom počinje materijalni svemir: svijest i znanje pojavljuju se isprva u nejasnim i infinitezimalno malim aktivnostima, u pojedinostima, u malim kvantima koji se povezuju i sjedinjuju; postoji spora i naporna evolucija, polagano rastuća organizacija i poboljšani mehanizam funkcioniranja svijesti, tako da je sve više i više dobitaka zapisano na praznoj ploči Neznanja. No, sve to još uvijek ima izgled sabranih dostignuća i sklopova tragajućeg Neznanja koje nastoji saznati, razumjeti, otkriti, polako i mukotrpno pretvarati u znanje. Dok Život ovdje s mukom uspostavlja i održava svoje djelovanje na temelju opće Smrti i u svom okruženju – najprije u sitnim detaljima života, u kvantima forme života i energije života, u sve većim i većim agregatima koji stvaraju sve složeniji organizmi, zamršenu mašineriju života - Svijest također uspostavlja i održava rastuću, ali nepouzdanu svjetlost u tami iskonske Nesvjesnosti i univerzalnog Neznanja. Osim toga, stečeno znanje odnosi se na fenomene, a ne na stvarnost stvari ili na temelje postojanja. Gdje god se naša svijest susreće s nečim što izgleda kao temelj, taj temelj ima izgled čistog, praznog – iako ne praznine – iskonskog stanja koje je bez svojstava, i mnoštva posljedica kojih u polazištu nema i koje se čine ništa u tome ne opravdavati.vidljivo zahtjevan; postoji hrpa nadgradnje koja nema jasnu urođenu vezu s izvornom i temeljnom egzistencijom. Prvi aspekt kozmičkog postojanja je Beskonačnost, koja je za našu percepciju neodređena, ako ne i neodrediva. U toj Beskonačnosti, sam svemir, bilo u svom aspektu Energije ili u svom aspektu strukture, pojavljuje se kao neodređena determinacija, "bezgranična ograničenost" - paradoksalni, ali nužni izrazi koji izgleda ukazuju da smo suočeni s nadnaravnim misterijem kao osnova stvari; u tom svemiru pojavljuje se - odakle? - ogroman broj i raznolikost općih i posebnih određenja za koje se ne može reći da su opravdana nečim vidljivim u prirodi Beskonačnog, ali se čini da su mu nametnuta - ili možda samonametnuta. Energiji koja ih proizvodi dajemo ime Priroda, ali ta riječ ne prenosi nikakvo značenje, osim da je priroda stvari takva kakva jest zahvaljujući Moći koja ih raspoređuje u skladu s suštinskom Istinom u njima; ali priroda same te Istine, razlog zašto su ta određenja takva kakva jesu, nije nigdje vidljiva. Istina je da je ljudskoj znanosti bilo moguće otkriti proces ili mnoge procese materijalnih događaja, ali to znanje ne baca svjetlo na glavno pitanje; ne znamo niti osnovni princip i razlog izvornih kozmičkih procesa, jer se rezultati ne pokazuju kao njihove nužne, već samo pragmatične i činjenične posljedice. Naposljetku, ne znamo kako ta određenja ulaze ili izlaze iz izvornog Neodređenog ili Neodredivog, na kojem stoje kao na praznom i jednoličnom temelju u zagonetki svog propisanog nastanka. Na izvoru stvari suočeni smo s Beskonačnim, Beskonačnim koje sadrži mnoštvo neobjašnjivih konačnosti, Nedjeljivim punim bezbrojnih podjela, Nepromjenjivim koje vrvi promjenama i raznolikošću. Kozmički paradoks početak je svih stvari i zbivanja, paradoks bez ključa za njegovo značenje.