BECKOMBERGA : oda mojoj obitelji

Kad Jimmie Darling, otac mlade Jackie - snažne, no istodobno ranjive protagonistice romana „Beckomberga - Oda mojoj obitelji“ - nakon pokušaja samoubojstva završi u psihijatrijskoj bolnici Beckomberga, Jackie ga svakodnevno posjećuje i provodi ondje sve više vremena pokušavajući ga spasiti od autodestruktivnog ponašanja. Nakon što joj majka otputuje u inozemstvo, psihijatrijska bolnica postaje za Jackie drugi dom. Okružena psihijatrijskim pacijentima, ona kao da nije svjesna jasne linije podjele između ludila i normalnosti, a to je očito i jedan od autoričinih ciljeva: da premosti jaz između „zdravih“ i „bolesnih“, između bezličnih i hladnih društvenih institucija i marginaliziranih pojedinaca. U jednom od brojnih paradoksa ovog romana Jackie je privuklo mjesto kojeg se „normalni ljudi“ boje i nastoje ga izbjeći pod svaku cijenu. Ona markira iz škole i manje-više odrasta uz pacijente Beckomberge - ljude kojima je sve oduzeto, a ipak se čine zdraviji i sretniji ondje nego bilo gdje drugdje. Autorica implicira da ludilo, zdravlje i sreća koegzistiraju i unutar i izvan zidova umobolnice, no društvo i njegove institucije čvrsto se i nepopustljivo drže uspostavljenih granica strogog razdvajanja. Kao što ovo mjesto, obilježeno izolacijom i isključenošću, pruža svojim pacijentima utočište i zaštitu od hladnog i nesmiljenog svijeta koji za njih nema razumijevanja, ono pruža Jackie alternativnu obitelj, ali i zaštitu od sebičnosti oca kojeg pokušava spasiti - oca koji od nje traži da svjedoči njegovu samoubojstvu i čija brutalna iskrenost ne poznaje granice.