BILA JEDNOM JEDNA RIJEKA

Godina je 1887., zimska je, mračna noć solsticija, najdulja noć u godini, u svratištu Labud na rijeci Temzi, gdje će se uskoro dogoditi nešto nevjerojatno. Redoviti posjetitelji upravo su usred pričanja priča kako bi odagnali tamu kad se vrata naglo otvaraju otkrivajući ranjena stranca. U njegovim je rukama beživotno tijelo djeteta. Djevojčica od kojih četiri godine ne daje nikakve znakove života i, po svim znakovima, već je prešla na onaj svijet. No, nekoliko sati kasnije, udahnut će i vratiti se u život. Je li u pitanju čudo? Ili bi znanost mogla pružiti objašnjenje? Ova pitanja imaju svoje odgovore, ali neki od njih prilično su mračni. Priča o nevjerojatnom uskrsnuću brzo će se proširiti izvan granica gradića i svi će, na ovaj ili onaj način, pokušati riješiti zagonetku djevojčice koja je bila mrtva, a onda čudesno oživjela. No dani će prolaziti, a misterija će se samo produbljivati. Dijete je, naime, nijemo i kao takvo nesposobno odgovoriti na osnovna pitanja: Tko je? Odakle dolazi? I kome pripada? Čak su tri obitelji odlučne u namjeri da je prisvoje. Imućna mlada majka uvjerena je kako se radi o njezinoj kćeri, otetoj usred noći iz svoje sobe prije dvije godine. Bračni par zemljoposjednika koji je netom prije saznao da im je njihov problematični sin zatajio postojanje vlastite kćeri, spremna je prigrliti svoje prvo unuče. A župnikova domaćica, neobično i povučeno čeljade, uvjerena je kako joj se vratila mlađa sestra. No, svaka od ovih obitelji ima i svoje tragične tajne te će one morati izići na svjetlo dana prije nego se otkrije identitet oživjele djevojčice.