CRKVA I DRŽAVA U BOSNI I HERCEGOVINI: zakoni, podzakonski akti, ugovori i komentari

U izdanju BK BiH tiskana je knjiga "Crkva i država u Bosni Hercegovini. Zakoni, podzakonski akti, ugovori i komentari", koju je priredio don Tomo Vukšić, a za kojom, nakon promjene društvene stvarnosti te stvarne i pravne promjene položaja vjerskih zajednica u društvu i državi, već dulje vremena postoji velika potreba. Naime, nakon što je početkom 2004. godine u BiH prihvaćen "Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju Crkava i vjerskih zajednica", stavljen je izvan snage zakon iz komunističkoga sustava (1976.), koji je bio vrlo ideološki obojen i veoma restriktivan prema religijskim zajednicama. Iz prijašnjega položaja neprijateljske odvojenosti države prema vjerskim zajednicama, koji je bio utvrđen zakonom iz 1976. godine, novi zakon sve religijske zajednice prihvaća kao pravne osobe za civilno pravno područje čime su one postale ustanove javnoga prava. Novi zakon postavlja državu u sustav koordinirane odvojenosti u odnosu prema religijskim zajednicama tako da ni jedna vjerska zajednica niti ijedna vjera ne može postati državna, ali su im svima zajamčena jednaka prava. Kao ovlaštena ustanova za odnose s religijskim zajednicama, na razini cijele BiH, određeno je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, dok je za registraciju pravnih osoba Crkava i vjerskih zajednica ovlašteno Ministarstvo pravde. U službi ostvarenja tih prava i provedbe zakona u međuvremenu su izrađeni podzakonski akti ("Pravilnik za registraciju pravnih osoba…" i "Uputa za provedbu Zakona…"). Potpisan je također Temeljni ugovor između Svete Stolice i BiH koji još uvijek čeka da bude ratificiran. Velika kvalitetna novost i posljedica spomenute zakonske regulative sastoji se prije svega u tome što su religijske zajednice i brojne njihove ustanove, koje su u formalnom smislu do pojave ovih pravnih akata bile izvan zakona, na državnom pravnom području stekle pravni subjektivitet i prešle u stanje javnoga prava. To im osigurava da se svaka od njih, kao priznata pravna osoba javnoga prava, može boriti za svoja prava i da s državom može dogovarati i ugovarati kao zakonom priznat pravni subjekt u društvu i formalni partner državnoj vlasti. To isto vrijedi i za svaku pojedinu pravnu osobu (biskupiju, župu, provinciju, samostan itd.) unutar vjerske zajednice kao takve. Pravno i stvarno stanje, što je nastalo nakon stupanja na snagu zakona iz 2004. godine, velika je novost kako za državnu vlast i njezine predstavnike tako isto za vjerske zajednice i ljude koji ravnaju njihovim pravnim osobama. Stoga se ukazala potreba prikupljanja barem osnovnih pravnih propisa, inače razasutih po službenim glasilima u kojima su objavljeni, kojima se na različitim područjima uređuju odnosi državnih vlasti i vjerskih zajednica kako bi ih se lakše i brže moglo konzultirati kad se za to ukaže potreba. Tako je nastala ova zbirka koja, osim "Zakona o slobodi vjere…" i njegovih podzakonskih akata te ugovora sa Svetom Stolicom i nekoliko prikladnih komentara ovih zakonskih i pravnih akata, sadrži također daytonski opći okvirni sporazum sa svim njegovim aneksima i brojne zakone koji reguliraju npr. pitanja osnivanja i registracije udruga i zaklada, humanitarne djelatnosti, zdravstvenog osiguranja, poreza na dodanu vrijednost, osnovnog i srednjeg obrazovanja, obiteljske problematike, obrane i službe u oružanim snagama, proglašenja i zaštite nacionalnih spomenika i druge važne teme. Iako su zakoni na našim područjima podložni vrlo čestim promjenama, što predstavlja posebnu vrstu problema, ipak, dok su na snazi, oni su pravila ponašanja. Stoga je ova knjiga, tiskana na 398 stranica velikoga formata, zamišljena i pripravljena kao pomagalo onima koji u ovom vremenu trebaju organizirati život i odnose vjerskih zajednica i države na području javnoga prava. Zato će kako predstavnicima vjerskih zajednica tako i državnim službenicima sigurno biti od velike koristi.