DEMOKRATSKI VIDICI

Objavljeni nekoliko godina nakon svršetka Američkog građanskog rata, Demokratski vidici još uvijek predstavljaju jednu od najprovokativnijih analiza demokracije ikada napisanih. Ukazujući na njezine nedostatke, ali i na goleme mogućnosti koje otvara, Whitman čas vehementno čas emfatično progovara o sadašnjosti i budućnosti Sjedinjenih Država, oštro kritizirajući pohlepu i korupciju tzv. zlatnog doba, i osuđujući materijalizam koji se nakon građanskog rata proširio zemljom. Rješenje za moralnu krizu vidi u književnosti: “Stoga upućujem na mogućnost, pojave li se neka dva ili tri doista originalna američka pjesnika [...], nadvisujući obzor poput planetā, zvijezdā prvoga reda, da bi oni svojom izvrsnošću, objedinjenim doprinosima [...] dali više krepkosti i više moralnog identiteta (danas najpotrebnije značajke) nego svi njihovi ustavi, zakonodavne i pravosudne spone te sva njihova dosadašnja politička, ratna odnosno materijalna iskustva”. Demokratski vidici su prvotno objavljeni 1871. i ovo je njihov prvi prijevod na hrvatski jezik. Moglo bi se tvrditi [...] da su zajednički i opći svjetovni boljitak i imućno stanovništvo, opremljeno svim materijalnim udobnostima života, ono glavno, i da je to dosta. Moglo bi se kazati da naša republika na djelu i u zbilji danas ostvaruje najveću umjetnost, pjesme itd. kroteći divljinu što je pretvara u plodne njive, kao i u svojoj željeznici, brodovima, strojevima itd. I moglo bi se pitati: nije li sve to za Ameriku uistinu bolje nego sva kazivanja čak i najvećeg rapsoda, umjetnika ili literata? I ja ta postignuća pozdravljam s ponosom i radošću; potom odgovaram da se duša čovjekova neće samo time-štoviše, time se uopće i neće-konačno zadovoljiti; no da potrebuje [...] ono što obraća se najuzvišenijemu, njoj samoj. Walt Whitman (1819-1892), američki pjesnik, jedan od najznačajnijih u povijesti američke književnosti. Najvažnije mu je djelo zbirka poezije Vlati trave, svojevrsna američka sekularna Biblija, koja na ekstatičan način slavi individualizam Amerike, demokraciju i bratstvo među ljudima. Pjesnik Ezra Pound izjavio je da Whitman ne pjeva o Americi, već on jest Amerika, a kritičar Harold Bloom da su korijeni američkoga identiteta bolje izraženi u Whitmanovu pjesništvu nego u bilo kojem drugom tekstu o američkome identitetu.