DI SI POŠLA LIPA ZVIZDA : usmene i pučke pjesme moliških Hrvata

Dove sei andata bella stella : poesie orali e popolari dei Croati molisani Monografija poetskoga naslova „Di si pošla lipa zvizda / Dove sei andata bella stella“ (Usmene i pučke pjesme moliških hrvata / Poesie orali e popolari dei croati molisani) predstavlja reprezentativnu zbirku lirskih usmenih pjesama iz pisanih izvora raznih zapisivača i istraživača moližanske usmene predaje. Knjiga omogućuje uvid kako u poetiku ove usmene lirske književnosti tako i u društveni i kulturni kontekst enklave hrvatske etničke zajednice u talijanskoj pokrajini Molise koja je do danas sačuvala svoj autohtoni idiom s „druge bane mora“ s koje je doselila pri velikim seobama u vrijeme turskih osvajanja u 15. i 16. stoljeću. Autor se u svojoj interpretaciji koristi obilnom literaturom referirajući se na sve bitne interpretacije fenomena moližanske literature i jezika njome sačuvana: štokavsko-ikavskoga s mnogim elementima čakavštine. U opsežnoj znanstvenoj studiji autor piše o kulturnim i povijesnim prilikama, u kojima su se Hrvati bježeći od Turaka u drugoj polovici 15. stoljeća nastanili u srednjoj Italiji u pokrajini Molise. Pišući o izvorima usmenog pjesništva i analizi važnijih ostvarenja Ivan Mimica je, s pravom, ustvrdio da zapisana i sačuvana usmena poezija molizanskih Hrvata količinski nije velika, ali je vrlo zanimljiva i vrijedna. Nakon studije autor navodi 73 usmeno književna primjera koje je žanrovski klasificirao na: Pjesme o Ivanu Karloviću; Šaljive o Ivanu Karloviću; Ljubavne pjesme; Šaljive pjesme; Svibanjske pjesme; Religiozne pjesme; Tužbalice; Uspavanke i basme; Stihovane poslovice. Zabilježeni su primjeri ljubavnih, vjerskih, šaljivih, obrednih i ophodnih pjesama te naricaljki, pjesama uz rad. Među sačuvanim pjesmama najbrojnije su inačice o Ivanu Karloviću. Njih su slušali i zapisivali ili snimali gotovo svi istraživači u sva tri hrvatska naselja, i to od sredine druge polovice 19. do kraja šezdesetih godina 20. stoljeća. Pjesme o banu Ivanu Karloviću (?1485. - Medvegrad, 9. kolovoza 1531.) svjedoče interes molizanskih Hrvata za domovinom iz koje su morali pobjeći kao i ponos na junake svoga roda koji su se borili protiv Turaka. Zanimljivi su i zapisi prvosvibanjskih običaja, obreda, ophoda i usmenih lirskih prigodnih pjesama. Znanstvena studija Ivana Mimice „Usmene i pučke pjesme molizanskih Hrvata“ a cijelosti je prevedena na talijanski jezik kako bi knjiga današnjim čitateljima, potomcima doseljenih Hrvata, bila lakše razumljiva.