DINAMO - TO SMO MI!: antropološki ogledi o Dinamu i njegovim navijačima

Djelo Dinamo – to smo mi! Antropološki ogledi o Dinamu i njegovim navijačima je, sukladno naslovu, antropološka studija o nogometnom klubu Dinamo iz Zagreba i njegovim navijačima, ali, s obzirom na kontekst koji daje, također i studija o hrvatskom društvu i sportu te njihovim transformacijama od 1950-ih do danas, s posebnim naglaskom na razdoblje nakon 1990. godine. Polazeći od spora koji Dinamovi navijači imaju s klubom, autor razmatra različita pitanja antropologije sporta, poput onih fundamentalnih kao što su razlozi za popularnost sporta i ljudsko uživanje u njegovu prakticiranju, do partikularnih, čega primjer mogu biti studije slučaja koje razmatraju specifične oblike udruživanja Dinamovih navijača. Središnje je pitanje, što je vidljivo po broju posvećenih poglavlja, za autora ono društvene moći i kontrole, odnosno otpora, koji institucionalnom ugrožavanju vlastite skupine i kulture pružaju navijači Dinama, u ovom djelu tretirani kao marginalizirana društvena i supkulturna skupina. Zbog navedenih tema djelo ne daje doprinos samo kulturnoj antropologiji i njoj bliskim društvenim i humanističkim disciplinama, već, potencijalno, i osmišljavanjima novih društvenih i kulturnih politika uz sport. Prvo poglavlje Globalna popularnost (i lokalna nepopularnost) nogometa tematizira rastuću popularnost nogometa u svijetu, uočljivu kroz globalnu gledanost utakmica svjetskih prvenstava i engleske nacionalne lige, te znatnih ulaganja u nogometni razvoj zemalja sa slabom nogometnom tradicijom kao što Kina, Katar i SAD. Ovom globalnom trendu rasta popularnosti nogometa suprotstavlja se situacija u Hrvatskoj, u kojoj broj nogometnih gledatelja ili stagnira ili se smanjuje, te još očituje u GNK Dinamu, kojemu broj gledatelja opada do tolike mjere da klub postiže rekorde u neposjećenosti. Razlozi ovakve situacije fokus su rada, koji želi dati doprinos ne samo studijama i razumijevanju navijačke supkulture ili nogometa, već putem njih i hrvatskoga društva. Drugo poglavlje Zašto gledati utakmice (Dinama)? nastoji odrediti osnovne razloge popularnosti sporta i nogometa. Prema autoru razlozi su vrlo različiti i kreću se u širokom rasponu od onih stečenih utjecajem društva i kulture, do onih koji su utemeljeni u psihološkoj i biološkoj osnovi čovjeka. Na isti se način objašnjava i ponašanje navijača, i njemu je bitan razlog, čak i u rizičnim aktivnostima, zadovoljstvo i užitak. Treće poglavlje Zagrebački boysi daje pregled nastanka i razvoja navijačke skupine Dinama Bad Blue Boysa i pokazuje kako je povijest Dinamovih navijača bliska povijesti navijača mnogih klubova u Europi te prati opći proces razvoja i mijene navijačkoga pokreta u svijetu. Navijači Dinama Bad Blue Boysi su po svim svojim praksama, kao i imenom dobar pokazatelj globaliziranosti navijaštva te integriranosti i Dinamovih navijača u ovu globalnu subkulturu i njezine izvore. Četvrto poglavlje Dinamo i pitanje društvene kontrole započinje razmatranjem znanstvenih i popularnih shvaćanja sporta, a nakon predstavljanja njihove heterogenosti pokazuju se s tim povezani problemi, primjerice borbe društvenih aktera da odrede značenje sporta i da nad njim ostvare kontrolu. S obzirom na fokus rada, razmatranje prijepora oko značenja klubova i sporta autor sužava na razmatranje intergrupnih borbi za definiranje značenja GNK Dinamo, pri čemu će istraživani akteri biti upravljačke strukture kluba s jedne, te dio njegovih članova i navijača s druge strane. Peto poglavlje „Kad nepravda postane zakon otpor postaje dužnost“ razmatra strukturalnu poziciju navijača Dinama i posljedice koje ona ima na njihovu samopercepciju i djelovanje. Kao značajan navijački doživljaj predstavlja se anomija. Loša strukturalna pozicija navijača veže se uz komodifikaciju nogometa, odnosno privatizaciju klubova u kojoj vlasnici kao glavni cilj postavljaju profit, a ne rezultat ili važnost za identitet navijača. Šesto poglavlje Dinamo, sport i izrazi otpora nastavlja razmatranje sporta kao medija kojim društveno subordinirani izražavaju otpor dominantnima, što su za popularnu kulturu među prvima počeli istraživati kulturalni studiji, a posebno se razmatra koliko se aktivnosti navijača Dinama mogu promatrati dijelom ovakve borbe subordiniranih. Poradi nekih navijačkih poruka, razmatra se koliko se u slučaju Dinama navijačka agresija pojavljuje i kao izraz nemogućnosti djelovanja putem uspostavljenih klupskih i drugih struktura. Sedmo poglavlje Navijači protiv (post)modernoga sporta na početku iznova otvara pitanje tko su navijači, a nakon predstavljanja mogućih određenja razmatra njihov odnos spram postmodernoga sporta. Dio se interpretacije gradi na Williamsovom razlikovanju članova, kupaca i potrošača, te zaključuje kako je u svijetu tendencija rasta broja navijača-potrošača. Ta se činjenica odražava na identitetnu dimenziju klubova, uz koje nestaje „struktura osjećaja“. Zanimljivom se pokazuje i uporaba Giulianottijeva modela u kojemu on razlikuje četiri idealna tipa identiteta sportskih gledatelja: navijače, pratitelji, fanove i lutalice, a uočena tendencija je ka smanjenju broja navijača. Osmo poglavlje Zajedno za Dinamo razmatra nastanak, postavke i djelovanje inicijative Zajedno za Dinamo. Predstavljeni su razlozi za njezino osnivanje i ciljevi, posebice demokratizacija kluba. Kako je središnji put djelovanja inicijative pravni i putem državnih institucija, analizira se specifičnost njezine pojave na hrvatskoj navijačkoj sceni. Deveto poglavlje Futsal Dinamo posvećeno je istoimenom malonogometnom klubu, zanimljivom jer za navijače Dinama predstavlja alternativni klub za navijanje, koji sami vode i koji su dominantno posjećivali tijekom bojkota utakmica GNK Dinama. Deseto poglavlje Etnografske bilješke s (nogometnih) terena donosi inovativne autorske terenske zapise sa šest nogometnih utakmica kojima je svjedočio u Hrvatskoj i Sloveniji. Radi se o eksperimentalnom etnografskom tekstu koji zanimljivo dokumentira stadione, organizaciju, utakmice, igru, navijače, ali i samoga etnografa. Kao izvorni dokumenti zasnovani na promatranju sa sudjelovanjem zapisi su vrijedna terenska građa, dokument vremena, a u teorijskom smislu i doprinos razmatranjima koncepcija i prakse antropološke (auto)refleksivnosti.