DON JUAN ; PREVRATNIK

Don Juan/Prevratnik reprezentativni je izbor iz prve objavljene knjige Petera Altenberga Kako ja to vidim (Wie ich es sehe, 1896), koja je u ono doba s pravom slovila kao jedno od najvažnijih djela tadanje književne produkcije na njemačkom jeziku. U njoj je osebujni autor, oličenje hirovita boema, inaugurirao književnu vrstu nazvanu niz studija. Ovdje ukoričeni tekstovi mahom su crtice, pjesme u prozi, kratke priče, aforizmi, dakle kraći žanrovi primjereni nastanku i čitanju u specifičnom kavanskom ugođaju. Upravo je po tome autor u svoje vrijeme bio, i do danas ostao, glasovit. Veliko je Altenbergovo umijeće u tome što, kao strastven promatrač života koji ga okružuje, u nekoliko književnih "poteza kistom" uspijeva stvoriti sugestivne prozne skice. Mnoštvo povlaka, kurziva, uskličnika i upitnika u njegovoj prozi svojevrsna su partitura gesta. Altenbergovi su tekstovi "ekstrakti života" pisani "telegramskim stilom duše". U skladu s impresionističkim postulatima riječ je o sažetim, reskim "očitavanjima" duševnog stanja ljudi, zapisima koji ne daju trijezan, realističan prikaz zbivanja, nego se usredotočuju na hirovitu časovitost. Plod te manifestne dosljednosti odrješito je lišavanje vezivnih stega fabule kao stroge organizacije pripovjednog zbivanja i posvemašnji izostanak poente - autor naime dopušta da svugdje više naslućujemo nego što nam izravno kaže. Austrijski pisac (pravim imenom Richard Engländer, Beč 1859-Beč 1919), osebujni lik bečke književne i društvene scene na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, o kojem su već za života kružile legende. Sin asimiliranih Židova, bečkih trgovaca, nakon neuspješnih pokušaja studiranja prava i medicine u 23. godini života biva proglašen nesposobnim za obavljanje bilo kakva posla zbog "preosjetljivosti živčanog sustava". Spisateljski talent, koji se dugo nazirao tek u pismima, odnjegovao je vlastitim boemskim načinom života izvan okvira i konvencija građanskog društva. Pod pseudonimom čiji je izvor bila njegova mladalačka ljubav, djevojka nadimkom Peter iz mjesta Altenberga na Dunavu, savršeno se uklopio u prevladavajuće ozračje svog vremena. Krajem 1880-ih upoznaje Arthura Schnitzlera i Karla Krausa te postupno ulazi u literarne krugove. Radikalni kritičar građanske učmalosti francjozefinske Austrije ubrzo po objavljivanju prvih djela Kako ja to vidim i Ashantee (1897) stekao je status istančana majstora impresionističke proze. Kasnije su sve veći danak uzimale njegove nesređene ekonomske prilike i, djelomice time uzrokovana, psihička nestabilnost. S vremena na vrijeme odlazi na liječenje u klinike za živčane bolesti, uzdržavajući se ponajprije uz pomoć brata i najbližih prijatelja, ponajprije arhitekta Adolfa Loosa. Za života je objavio još prozne knjige Prodromos (1906), Bajke života (Das Märchen des Lebens, 1908) i Slikovnice malog života (Bilderbögen des kleinen Lebens, 1909), te još nekoliko knjiga tekstova pisanih za dnevne novine, od Što mi donosi dan (Was der Tag mir zuträgt, 1901) do zadnje pod znakovitim naslovom Smiraj moga života (Mein Lebensabend, 1919). Preminuo je ubrzo po završetku Prvoga svjetskog rata, takoreći usporedo sa smrću svoga vremena. Premda mu je postumno objavljeno nekoliko izbora iz djela, počevši s onim Karla Krausa iz 1932, povremeno je dospijevao na rub zaborava, ali je početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća nanovo otkriven kao tipičan reprezentant u najboljem smislu riječi shvaćene bečke kavanske književnosti.