DUBROVAČKE ŽRTVE: jugokomunistički teror na hrvatskom jugu 1944. i poratnim godinama

Ova knjiga - kao i svako tematski srodno štivo - potiče razmišljanje o procesima i mijenama, o zbivanju i ljudima u novijoj hrvatskoj povijesti. Potiče protuslovne, polemične i sućutne misli i raščlambe o vremenu moderne hrvatske nacionalne integracije, društvovnih i političkih ideja i pokreta u cjelini državotvornoga cilja, nezavisne, demokratske države kao dijela slobodnoga svijeta, l njihova poloma u doba pojave snažnih i bezobzirnih totalitarizama s dalekosežnim posljedicama prekida političke evolucije i demokratskoga rješavanja hrvatskoga pitanja, po protegama i žrtvama neslućenoga rata te naposljetku poraza ustaškoga režima i uspostave komunističkoga. Pisca, rođenoga Dubrovčanina, protivnika svakoga totalitarizma, zaokupila je i zaokuplja vojna i politička prijelomnica u listopadu 1944. za partizanskoga ulaska u Dubrovnik, nadasve u dijelu opsežne i nerazlikovne represije, što će obilježiti život dubrovačkih Hrvata sve do nove prijelomnice na početku 1990-ih, dakle od uspostave jugoslavenske komunističke vlasti do njezina sloma i susljednoga velikosrpskog napada na cijelo dubrovačko područje u listopadu 1991. Uvjeren kako o tome - o čemu se sve do demokratskih promjena u Hrvatskoj nije smjelo ni govoriti ni pisati - nije dovoljno rečeno i kako to valja kontinuirano istraživati i o tom upoznavati javnost, pisac na svoj način progovara težeći rasvjetljivanju tamne strane prošlosti i utvrđivanju vjerodostojnih podataka i po tome istine o zločinima vlasti te o njezinim žrtvama. Pri tom, osjetljiv i na današnju jednostranost u prilazu ljudima i događajima, pledira da se nepristrano uzmu u obzir sve relevantne činjenice radi cjelovitosti povijesne spoznaje i prosudbe.