GARIĆGRADSKA KRONIKA: povijesna studija kastruma Garić

“Hrvatska historiografija općenito ne obiluje burgološkim studijama, a pogotovo onima koje su po svom karakteru doprinos lokalnoj povijesti iz mikrohistorijske perspektive. Pored toga, treba istaknuti da su dosadašnje monografske obradbe garićgradske povijesti stare gotovo stotinu godina (jedna potječe iz 1916., a druga iz 1934.) – prazninu je donekle premošćivala analitička studija iz 2011. – pa je zaista krajnje vrijeme da se pojavi cjelovita, iscrpna i dobro fundirana povijesna studija posvećena ovoj moslavačkoj utvrdi koja pripada među najstarije burgove u Hrvatskoj. Predmetna je studija utoliko relevantna što ne samo da nanovo vrednuje dosad poznate pisane izvore, ispravljajući pojedina ukorijenjena pogrešna stanovišta, nego donosi i sasvim nove izvore (deset prethodno u historiografiji nepoznatih, odnosno neiskorištenih isprava), a skreće pozornost i na jedan slikovni prikaz (akvarel Otona Ivekovića). U znanstvenoj obradbi teme autorica je uzela u obzir svu relevantnu povijesnu građu i historiografsku literaturu, pa se s pravom može kazati da ovo djelo predstavlja sukus svega što se može reći o Garićgradu iz povjesničarskoga gledišta. Potrebno je istaknuti i autoričino dosljedno raspravljanje s postojećim mišljenjima. Znanstvena i stručna vrijednost djela leži u tome što je i više nego dobar putokaz budućim povijesnim, ali i arheološkim istraživanjima. Burgološke studije su u modernoj svjetskoj historiografiji već neko vrijeme u uzlaznoj putanji, dok u Hrvatskoj, unatoč njezinoj bogatoj baštini fortifikacijske arhitekture, još nisu dovoljno prisutne, pa bi predmetno djelo, kao svojevrstan uzorni predložak, trebalo upravo pridonijeti buđenju većeg interesa za tu historiografsku poddisciplinu.” (Iz recenzije Hrvoja Gračanina)