GASTON 14 : GAFOVI, BRLJOTINE I BEDASTOĆE

Gaston Lagaffe, lik koji je stvorio André Franquin 1957. godine, anti-junak par excellence, ušao je u maštu milijuna ljudi. Nasuprot klasičnim junacima stripa, i namjerno zamišljen da bude takav, Gaston nije ni lijep, ni snažan, pa čak ni pretjerano inteligentan. Pa ipak, njegova mašta često nadilazi granice ljudi koji ga okružuju. Njegovi izumi, koliko god uvrnuti, oduševljavaju čitatelje iz brojnih zemalja, uspostavljajući bez poteškoća dijalog s današnjom kulturom “makera”, kao što su prije pola stoljeća bili u dijalogu sa svojim vremenom. Gastonovo srce, uvijek otvoreno životinjama, i duboka svijest o problemima modernog života, čine od njega i prethodnika današnjih ekoloških pokreta. Gaston je, jednostavno rečeno, postao kulturno dobro. Kroz brojne prijevode, njegove pustolovine proširile su se po cijeloj Europi. U svim zemljama u kojima je prevođen, Gaston je prepoznat kao humanistička ikona, što i jest. A važnost Gastona ne završava samo s idejnom stranom. Crtež Andréa Franquina, jednog od najvećih crtača iz “zlatne” generacije franko-belgijskog stripa sâm je po sebi vrijednost i užitak, te kod redovnih čitatelja razvija vizualnu kulturu visoke razine. Osobito danas, kad doista osrednji ali jeftini proizvodi iz Amerike i Japana zapljuskuju mlade čitatelje sa svih strana, važno je osigurati njihovo poznavanje ovog velikog autora. U bivšoj Jugoslaviji, Franquinova su djela prevođena neredovno i objavljivana najčešće kao jednostavan način da se popuni preostatak prostora u strip-časopisima. Usprkos tome, razvio se “kult Gastona”, te je sustavno objavljivanje prvih albuma Gastona u Hrvatskoj vrlo dobro primljeno i jasno je da hrvatska publika želi upoznati cijelu Gastonovu sagu.