HAMMERSTEIN ILI SVOJEGLAVOST

Enzensbergerova njemačka priča Hammerstein ili svojeglavost biografija je generala Kurta von Hammersteina (rođ. 1878), zapovjednika njemačkih vojnih snaga početkom 1930-ih, dakle u burnom dobu Hitlerova uspona na vlast. Imun na njegovu demagogiju, Hammerstein kao čovjek impresivne inteligencije nije dopustio da ga ponese val nacionalne zaluđenosti i da tako postane marioneta nacističkog režima. Dapače, i prije imenovanja Hitlera kancelarom i nakon njegova preotimanja vlasti ozbiljno je razmišljao o puču, uvođenju izvanrednog stanja i o Hitlerovom uhićenju, no pribojavao se izbijanja građanskog rata, a time i nepoželjnog djelovanja dezorijentirane vojske kako protiv nacionalsocijalista tako i protiv ljevice. Na kraju je podlegao općoj zabludi da bi se Hitler i njegova partija mogli “obuzdati”, razjediniti i “ukrotiti” odgovornošću za vođenje državnih poslova. Poslije je rezignirano rezonirao: "Kad si je njemačko stado već izabralo takvog predvodnika - neka ispašta zbog toga. Nijemcima se ne smije uskratiti to gorko iskustvo, inače se nikad neće opametiti." Već se 1934. povukao s najvišeg vojnog položaja, uvjeren da je to bila jedina razborita stvar koju je džentlmen tada mogao učiniti. Ulaganje truda u to da zadrži položaj, svojeglavom generalu - i inače "prekrasno lijenoj" osobi - nije ležalo, a dodvoravanje Hitleru ili Göringu bilo mu je naprosto gnusno. Posebna poglavlja u priči posvećena su članovima brojne Hammersteinove obitelji, napose dvjema kćerima koje su bile u vezi s komunistima-židovima, istaknutim profesionalnim revolucionarima, i po svemu sudeći ilegalno radile za Kominternu - pitanje je samo da li uz očevo prešutno dopuštenje - te sinu koji je aktivno sudjelovao u neuspjelom atentatu na Hitlera 20. srpnja 1944. Budući da je Hammerstein - vodeći se svojim životnim motom "Strah nije nikakav svjetonazor" - u vrijeme najžešćeg nacističkog terora bez ustručavanja iznosio odbojne stavove prema režimu "zločinaca i budala", predviđajući još 1939. da će Njemačka izgubiti rat, zapanjujuće je da ga Hitler nije smaknuo, čak ga nikad nije dao ni uhititi. Naprotiv, uoči napada na Poljsku na nekoliko ga je tjedana reaktivirao, a po završetku vojnog pohoda čak je bio predviđen za položaj “vrhovnog zapovjednika za Istok”, no već je 24. rujna 1939. definitivno umirovljen. Možda je određenu ulogu u tome imala glasina da je planirao uhititi Hitlera ako ovaj posjeti njegovu vojnu oblast. Prije nego što mu se Hitler uspio osvetiti, Kurt von Hammerstein umro je u svojoj kući 24. travnja 1943. Obitelj je odbila pokop s vojnim počastima, jer bi ispunjenje preduvjeta za to - ratna zastava Trećeg Reicha na njegovom lijesu - bilo teška uvreda. Hans Magnus Enzensberger (1929), već gotovo pola stoljeća središnji lik njemačkoga kulturnog života, cijenjen kao pjesnik, esejist, publicist, romanopisac i intelektualac najvišeg ranga, u ovom se djelu s jedne strane služi autentičnim dokumentima i spoznajama iz kontakata s potomcima porodice Hammerstein, čemu, s druge strane, pridodaje vlastite komentare u formi glosa te "razgovore s mrtvima" u kojima svojim protagonistima pruža mogućnost da se postumno izjasne, da se opravdaju i isprave uvriježene ocjene o sebi. Sve to potvrđuje da se Enzensberger i u ovoj svojoj njemačkoj priči iskazao kao minuciozan kroničar koji se obvezao istini i samo istini.