IZVJEŠĆA O TRANSLACIJAMA I DRUGI IZVORI O KULTU RELIKVIJA

Heinzelmannova knjiga Izvješća o translacijama i drugi izvori o kultu relikvija objavljen je izvorno kao trideset treći svezak u nizu Typologie des Sources du Moyen Âge Occidental izdavačke kuće Brepols, a bavi se izvješćima o translacijama kao zasebnom žanru unutar srednjovjekovne hagiografske produkcije. Autor prati njihov razvoj od ranog srednjeg vijeka, vremena u kojem je stvorena čvrsta veza između svetačkog groba i oltara, a samim time i specifične crkve, zajednice, biskupije i grada. Pritom je prijenos relikvija (translatio) poprimio izrazito ceremonijalne oblike, uz razrađene faze koje su imale čvrsto definiran tijek, a posebno važan aspekt bila su čuda, kojima je svetac pokazivao dobrohotnost ili nevoljkost prema svojim štovateljima i zajednici čiji je zaštitnik trebao postati. U tom smislu razvili su se i odgovarajući liturgijski oblici, koji su regulirali tijek prijenosa i pridonosili njegovu svečanom karakteru, kao i specifični žanr kojemu je posvećena ova knjiga. Kao klasik koji ne gubi na relevantnosti, ona stoga pruža čvrstu osnovu za bavljenje ovom temom te na pregledan i sustavan način definira znanstvenu terminologiju u suodnosu s onom koju koriste srednjovjekovni autori. Stoga nije slučajno što smo upravo ovo djelo odabrali za prvo u novom nizu izdanja Hrvatskog hagiografskog društva, koje smo nazvali Translationes - vjerujući da će i naši «prijenosi» ili «prijevodi» potaknuti značajan pomak u hrvatskoj historiografiji i srodnim disciplinama koje u svom izučavanju koriste hagiografiju kao neprocjenjiv povijesni izvor. Martin Heinzelmann (1942.) njemački je povjesničar, medievist i dugogodišnji djelatnik Njemačkog povijesnog instituta u Parizu (Deutsche Historisches Institut Paris). Kao urednik srednjovjekovnih svezaka izdanja tog instituta (Francia - Forschungen zur westeuropäischen Geschichte) i sam je uredio niz izdanja izvora i studija vezanih uz povijest područja Galije/Franačke između kasne antike i merovinškog razdoblja. Posebno područje njegova znanstvenog interesa su hagiografski izvori vezani uz biskupe (i) svece u navedenom razdoblju. Uz Izvješća o translacijama i drugi izvori o kultu relikvija (1979.) među najznačajnije njegove knjige spada studija o Grguru Turškom, Gregor von Tours. (538-594). „Zehn Bücher Geschichte“. Historiographie und Gesellschaftskonzept im 6. Jahrhundert (1994.) prevedena na engleski kao Gregory of Tours. History and Society in the sixth century (2001). S Monique Goullet i Christiane Veyrard-Cosme uredio je svezak L hagiographie mérovingienne à travers ses réécritures (2010.)