IZVORI KONKURENTSKE PREDNOSTI U XXI. STOLJEĆU

Konkurentnost je riječ koja je u samim počecima označavala pozitivan poticaj što ga pruža samo natjecanje. Tijekom vremena konkurentnost je poprimila konotaciju iscrpljivanja, uništavanja jedne strane, bespoštedne borbe bez ljudskih vrijednosti s negativnim ishodom borbe za sve sudionike, pa čak i za pobjednika. Konkurentnost može biti pozitivna ako se njezina prednost očituje u elementima koji ne znače nužno uništenje ili iscrpljivanje. Izvori konkurentske prednosti poput znanja, vođenja, umijeća oblikovanja strategije, strateškog promišljanja ili povjerenja i uslužnosti menadžmenta humaniji su oblici konkurentnosti i pozitivni aspekti s pomoću kojih možemo biti bolji, kvalitetniji i uspješniji, a ne nužno prvi, materijalno najbogatiji i kratkoročno najuspješniji. Knjiga je nastala kao rezultat istraživanja pozitivnih aspekata u području strateškog menadžmenta, nastalih kao reakcija na negativne učinke konkurentnosti. Biti konkurentan i pozitivan nije paradoks, nego imperativ. Tenzija i naboj energije koja se pojavljuje u njihovu suočavanju rezultiraju novim sadržajima što obilježavaju inovativne oblike održivih konkurentskih prednosti. Takvi oblici konkurentske prednosti u području strateškog menadžmenta bit će sve glasniji u znanstvenoj i stručnoj javnosti, i zbog toga se u ovoj knjizi prikazuju pojedini izvori konkurentske prednosti u XXI. stoljeću kao što su: umijeće oblikovanja strategije, strateško promišljanje, vodstvo, znanje i učenje, povjerenje, uslužnost menadžmenta i korporativno građanstvo. Predloženi izvori konkurentske prednosti odgovornost su svih razina menadžmenta, s posebnim naglaskom na strateški menadžment koji treba poticati, razvijati i upravljati konkurentskim prednostima. Predstavljeni su izvori pogled na izrazito (ne)poznate fenomene koji se u stručnoj literaturi različito predstavljaju. Često se događa da se izvori poput vodstva ili znanja i učenja izrazito populariziraju, i to do razine kada se pretjerano korištenje pojmovima i sadržajima koji stoje iza tih pojmova pojednostavljuje i pretvara u mantru konkurentskih prednosti i počinje se gubiti smisao i značaj prvotne ideje. S druge strane, izvori poput strateškog promišljanja i umijeća oblikovanja strategije podrazumijevaju se u samom strateškom menadžmentu i ne uočava se potreba za daljnjom analizom fenomena koji su izrazito složeni i zamršeni. Povjerenje se drži egzogenom kategorijom ili, u najboljem smislu u terminima kontribucije, no ne i kao temelj za unapređenje poslovnih rezultata. Korporativno je građanstvo još uvijek relativno nov pojam koji još pronalazi svoj put prema razumijevanju i prihvaćanju. Upravo zbog različitog pristupa izvorima, odlučili smo predstaviti potencijalne izvore konkurentske prednosti poradi uočavanja kombinacije elementa tradicije i suvremenosti, iskustva i ambicije, ograničenja i atraktivnosti kako bi se stekla cjelovita slika potencijala predloženih izvora konkurentskih prednosti koje mogu biti ključne u razvoju poslovanja u XXI. stoljeću.