JURAJ DOBRILA I HRVATSKI JEZIK U ISTRI

U radu se rasvjetljuje uloga i značenje preporoditelja, pisca i biskupa Jurja Dobrile u formiranju i učvršćenju hrvatskoga jezičnog standarda u Istri. Nakon pregleda i vrednovanja dosadašnjih istraživanja o Jurju Dobrili analizira se korpus koji čine sljedeća njegova djela: molitvenik Otče, budi volja tvoja, poslanice i pisma na hrvatskome jeziku. Analiza se provodi na slovopisnoj, pravopisnoj, fonološkoj, morfonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj, leksičkoj i stilskoj razini, što je dosad, osim dijela molitvenika, ostalo izvan jezikoslovnih istraživanja. Dolazi se do sljedećih spoznaja: prvo, Juraj je Dobrila ukupnim svojim djelovanjem, napose radovima upućenim puku (poslanice, molitvenik), znatno pridonio širenju hrvatskoga jezičnog standarda među istarskim Hrvatima ; drugo, detaljnom analizom Dobrilinih djela uočena je usporedivost njegova jezika s tada aktualnim rješenjima zagrebačke filološke škole ; treće, u Dobrilinim su djelima prisutna i određena čakavska obilježja koja je unosio u standardni izričaj vodeći računa i o govornim navikama pučanstva. U radu se također ukazuje na osobine biblijskoga stila kojemu, osim pisama, njegova djela i pripadaju. Cjelokupna je građa nastala u tridesetak godina te se stoga komparativnom metodom proučavaju promjene koje je autor unosio u njih. Njegova su djela imala izniman učinak među hrvatskim stanovništvom u Istri i predstavljaju vrijednu jezičnu građu te postaju svjedočanstvo prihvaćanja i razvitka hrvatskoga standardnog jezika na istarskome prostoru. Kako će prvi put u potpunosti biti analizirani radovi Jurja Dobrile na hrvatskome jeziku, ovaj je rad s lingvističkog gledišta mali prinos novijoj povijesti hrvatskoga standardnog jezika u 19. stoljeću.