KAO PRAVI DŽEKO

Roman ”Kao pravi Džeko” je perfektan i slojevit krimić koji (po)kazuje kako se balkanskim epikama i zahtjevima kolektiviteta može oduprijeti lirikom i hibridnim identitetima. Glavni junak i pripovjedač je 13-godišnji dječak koji mašta da jednom zaigra nogomet za bosanskohercegovačku reprezentaciju kao njegov idol Edin Džeko. No, primoran postati detektivom nakon preživljene traume, tražeći krivca svojoj iznenadnoj nesreći, Kenan Sudžuka je u potrazi i za vlastitim identitetom. Svojom duhovitošću koja je stalno na granici bola i tuge, plača i vriska, ironije i cinizma, u tome što (nam) piše i kazuje kroz svoju infantilnu perspektivu - zrcali se povijest poslijeratnog Sarajeva. Lokalni toposi ruševnog grada, ideologemi nove države, važne (pseudo)povijesne činjenice, ne/moralni kodeksi rata i poraća, sve se to kod dječaka miksa u maglu iz koje se jedino vidi kako je u Bosni samo rat izvjestan. Njegova trauma funkcionira kao pripovjedački agens i motiv njegova ponašanja, a spoznajni sinkretizam koji karakterizira dječiji doživljaj svijeta čini da se eros i smrt stalno dodiruju i prepliću. Naspram toga djetinjeg svijeta uzdigla se mitska struktura nacionalizama pa se čitalac pita ko je uopće ovdje odrastao i ozbiljan, a ko se ponaša kao dijete, osorno i neozbiljno? Dok mitska svijest i struktura bosanskih nacionalizama drži i čuva na okupu njihove ”etničke obitelji”, pomenuti dječiji sinkretizam jedva održava na okupu svijet glavnog junaka. Kenanov će se svijet rasuti u momentu kada pronađe ”krivca” svoje traume. To je mjesto razrješenja njegove detektivske priče i mjesto njegova ozdravljenja i odrastanja. Iako je sve oko njega složeno, duboko i nesaznajno, pa bi se i mnogo iskusniji detektivi pogubili, Kenan Sudžuka potragom za istinom otkriva da je sve samo u jednom - u potrazi za ljubavlju.