KRILATI MOMAK

Onirički ponijet žudnjom da pronikne putove, skrivene tajne i ljepotu usmenog proznog kazivanja, kao tek svršeni maturant Muške gimnazije u Subotici (1930.), otisnuo se Vujkov na dug, dalek pohod ka izvorima bunjevačke narodne pripovijetke, koju krhko sjećanje čovjeka, njegova duša još nije potisnula u zaborav. Pred očima mu je jasan cilj: zabilježiti i obraditi, protumačiti i tiskati priču kako bi se vratila narodu, oplemenjena mudrošću i ljepotom, u umjetničkom obliku. Drugim riječima; dragocjenu rudnu žicu tjerao je, i istjerao, do kraja proslijedio ju je, upravo, onakvom kakva se ona protezala kroz povijest, slijedeći trag što su ga kroz stoljeća pronosili naši pređi. Kao pisac i sakupljač narodnih pripovijesti Balint Vujkov je prošao, najčešće pješice, diljem, sada već, sedam zemalja, istražujući obitavališta poglavito podunavskih Hrvata - Bunjevaca, Šokaca, Dalmata, Gradišćanskih Hrvata, Ilira ili karaševskih Hrvata, a katkada i Srba, kako u Rumunjskoj tako i u Madžarskoj - nalazeći zajedničkom nam narodno blago poneseno iz pradomovine, dograđeno novim lokalnim koloritom u navlastitim uvjetima kroz desetljeća i stoljeća, često i u neprijateljski nastrojenom okružju ... čudnog li čuda, baš kao i danas, ponegdje ... (Lazar Merković)