LABAŠ - EROTIKA

Ova luksuzno opremljena mongrafija na gotovo tristotinjak vrlo kvalitetno otisnutih stranica iako usredotočena na jedan element stvaralaštva autora, istovremeno vrlo dobro predstavlja ukupnost likovnih stremljenja Jure Labaša (r. 1935.). … Ako pristanemo uz mišljenje da je erotizam pobuna protiv pravila i rušenje zabrana, onda je on, istodobno, i anticivilizacijski akt. Koliko je ova misao zaprepašćujuća, toliko nije daleko od istine koja je široko prihvaćena u našem vremenu. Slikarstvo Jure Labaša, ne iscrpljuje svoje značenje u erotizmu. Niti ova kolekcija, iako je naslovljena "Erotika", ne tematizira samo spolnost. Možda bi imenovanje ovog ciklusa "Mehanički eros" bilo najprimjerenije ikonografiji i intenciji kojom je umjetnik bio zaokupljen. Znamo što je kozmogonicki eros značio u Hesioda i u orfičkim teogonijama, a što u Platonovoj filozofiji: stvaralački princip ili nagon za spoznajom ideja. Kod Jure Labaša Eros nije stvaralačko božanstvo. Prije bi se moglo kazati da je njegovo uprizorenje Erosa izvrnuta slika Thanatosa. U Labaševim djelima iz kolekcije mehaničke erotike smrt je blisko nazočna: tijelo se dijeli i napokon raspada poput mehaničke lutke. Pojam "mehanika" zasigurno ima u Labaševoj imaginaciji posebnu važnost; on je povezan, naravno, sa strojem koji umjetnik personificira u pojedinim aktovima. Stroj se u nekim crtežima stapa s ljudskim tijelom: ne zna se ponekad gdje prestaje organsko, a počinje mehaničko. Uvodeći mehanički pokret, Labaš je akt podredio opasnom i besciljnom kretanju u kojem tijelo više ne uspijeva naći ni zadovoljstvo ni spokojstvo. Ovo mnoštvo elemenata strojeva, ovo kovitlanje motociklističkih kaciga, kabela, štitnika, gibnjeva, cilindara i odbojnika simbolički je izraz deprivacije Erosa… (V. Maleković)