LOKALNA I REGIONALNA SAMOUPRAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Prije jedanaest godina Ustavom, a nešto kasnije i odgovarajućim zakonima, ustrojena je lokalna samouprava na području Republike Hrvatske. Premda je 1990. i 1992. godine ozakonjeno pravo građana da ustroje svoju lokalnu samoupravu za područje općina i gradova te upravu i samoupravu za područje županije, sličnih podjela područja bilo je i ranije, kao što je bilo i različitih oblika lokalne samouprave. U davnoj prošlosti na ovim prostorima izvorno su niknule vlasti lokalnih zajednica u naseljima ili za skupinu naselja, Što nam potvrđuju statuti: Vinodolski, Poljički, Korčulanski, Krčki, Vrbnički i drugi. Poznate su i samouprave u gradovima kao što su Split, Hvar, Zadar, Varaždin, Križevci itd. Zagreb je, primjerice, imao regulirana prava i slobode u svojem Statutu (slično statutima talijanskih gradova), koje su predstavnici grada dali kralju Beli IV. 1242. godine, a on ih je potvrdio u povijesti poznatom Zlatnom bulom. Tada je već Zagreb postao slobodni (od feudalaca) kraljevski grad. Nakon pada feudalizma potkraj XIX. stoljeća, a posebno u tijeku XX. stoljeća, razvijala se općinska samouprava u većini europskih demokratskih država, među njima i u Hrvatskoj. Može se naglasiti daje u Hrvatskoj od 1963. pa sve do 1993. godine dobro funkcionirao posebni oblik mjesne samouprave pod nazivom "mjesne zajednice". Ekonomskim i političkim povezivanjem zapadnoeuropskih demokracija (u drugoj polovici XX. stoljeća) u Vijeće Europe i ustrojavanjem Europske unije stvarani su uvjeti za potpunu decentralizaciju javne uprave na lokalnu razinu i za svestrano uključivanje građana u obavljanje javnih poslova u većini država Europske unije.