MATKO TREBOTIĆ: radovi na papiru

Nakon dvije monografije o Matku Trebotiću, one Igora Zidića iz 1988. (Mladinska knjiga, Ljubljana) te Franza Josepha van der Grintena i Feđe Vukića iz 1997. (AGM i Klovićevi dvori, Zagreb), u kojima je dan sveobuhvatni presjek umjetnikova opusa, potkraj 2004. dovršena je dugo željena i pomno planirana treća knjiga, koja, čini se, i za sama Matka Trebotića ima posebno značenje. U toj se monografiji, naime, umjetnik predstavio isključivo »radovima na papiru«, dakle crtežima i akvarelima u kombiniranoj tehnici, nastalima između 1980. i 2004. Radovi su u knjizi podijeljeni u tri kronološke cjeline, 1980 - 1989, 1990 - 1999. i 2000 - 2004. Nadahnuti tekst Branke Hlevnjak jasno upućuje kako je autorica teksta osjetila od kakve je iznimne važnosti u Trebotićevu radu ta kategorija umjetničkog izričaja, koja prelazi opća mjesta umjetničke produkcije za javnost, izložbe i biografiju, i zadire ispod vidljive površine stvari u intimne umjetnikove preokupacije i dileme. Iako se u mnogobrojnim Trebotićevim pastelima, uljima, temperama, crtežima tušem i perom, akvarelima i malim kolažnim intervencijama na visokokvalitetnim ručno izrađenim akvarelnim papirima sažeo sav njegov dosadašnji svijet motiva i simbola (tlocrti crkvica i bazilika, crkve, čempresi, grčki križ, raspelo, lubanja, puž, groblje, kućice, trokut, kvadrat), u svim je radovima na papiru jasna intimna, kontemplativna, ispovjedna komponenta, kao da slikar sam sa sobom rješava neke ontološke rebuse putem vizualizacije u likovnom mediju.