MILA DRAGOVIĆA

Roman "MILA DRAGOVIĆA" ima dva glavna lica - Milu i njezina dida Peru. Plod su autorove mašte. Premda su se rodili i odgojili u podjednakim prilikama kao i ostali im runovićki vršnjaci, njihovi se likovi znatno razlikuju od uobičajenih. Tako je, primjerice, sedamnaestogodišnji Pere dragovoljno otišao u Prvi svjetski rat, dao svu ušteđevinu činovniku koji ga je upisao pod tuđim imenom jer nije bio punoljetan. Zašto!? Podmićivalo se da se ne ide u rat! Zato jer je Perin otac sa samrtničke postelje rekao: "Biži, moj Pere, ovde ćeš umrit sigurno, od gladi ili od kakve boleštine. Iz rata poneki izvuče živu glavu!" Bježao Pere od rata kao vrag od tamnjana, tražio rada i zarade. Imao sreće. Kad su ga već svi bili prežalili, pojavio se u Runovićima desetak godina poslije s glavom na ramenu i pozamašnom zaradom. Sagradio kuću, kupio zemlju, oženio se i dobio biser unučicu. Mila je začeta pod lozom punom slatkoga grožđa tople večeri u kolovozu. Ljubi je bilo 15 godina, dragi joj sutra odlazio u rat. Zaželjela je da joj ostavi dar njihove ljubavi. Tako se rodila Mila. Majka šutjela, loza i grožđe ne znaju govoriti, a otac izgubio glavu prije negoli je stigao do bojišta. Mila lijepa, pametna i marljiva, kao najbolja završila je osnovnu školu, učila engleski i njemački, naučila lijepo pjevati i svirati gitaru... Umjesto da nastavi školovanje, otišla je u časne sestre. Bio je to bunt protiv ondašnjih prilika i neprilika. Preko Zagreba stigla je u Zürich, završila medicinski fakultet i udala se za vlasnika poznate Klinike Hertz. Rodila i odgojila troje djece, te nakon punih pet desetljeća dovela obitelj u Runoviće, priredila veliku gozbu i veselje na kojemu su bili rodbina, prijatelji i mnogi znani i neznani. Majka Ljuba i kći Mila nisu se mogle naplakati i narazgovarati. I Milin i Perin život svojevrsne su kalvarije. Povezuje ih nagonska želja da se vrate u Runoviće, odakle su i krenuli.