OD SREDNJE EUROPE PREKO SREDOZEMLJA I NATRAG: njemački književni mediteranizam u osvit Prvog svjetskog rata

Ova knjiga istražuje mediteranizam, to jest kulturni imaginarij Sredozemlja, u njemačkoj književnosti u osvit Prvog svjetskog rata. Pritom će se u uvodnom poglavlju donijeti raščlamba, tumačenje i vrednovanje književnih djela. Točnije rečeno, obradit će se opća mjesta o Sredozemlju i političko-povijesni kontekst njemačke književnosti u osvit Prvog svjetskog rata, podrijetlo pojma „mediteranizam“ u rasnoj biologiji, značenje i značaj onog što se na engleskom jeziku naziva Grand Tour, u hrvatskom prijevodu veliko putovanje plemića ili bogatih građana prema jugu, zemljopisni, povijesni i društveni odnosi između Srednje Europe i Sredozemlja, teorijske i metodološke sličnosti i razlike između orijentalizma, balkanizma i mediteranizma. Razjasnit će se kulturološki pojam „kulturni imaginarij“, teorijski i metodološki odnosi između multikulturnosti, interkulturnosti i transkulturnosti, etnološko-antropološki pojmovi „alteritet“ i „alijenitet“, književno-znanstveni pojmovi topografije i topologije odnosno tropologije i rekonfiguracije te književno-znanstveni i teološki pojmovi „epifanija“ i „teofanija“. U drugom poglavlju obradit će se književni obrasci iz starog doba, koji služe piscima novog doba kao primjeri odnosno protuprimjeri za kritičku i satiričku parodiju i travestiju. Tu je riječ o Odiseji i mitu o Europi, kćeri fenicijskog kralja iz Male Azije. U trećem poglavlju istražuje se značaj Sredozemlja kao kontrapunkt dekadenciji i nihilizmu u Europi u aforizmima i pjesmama Friedricha Nietzschea. Njegov mediteranizam čini polaznu točku svim pjesnicima koji su u svojim djelima predstavljali Sredozemlje u osvit Prvog svjetskog rata, bilo kao povijesno ishodište europske kulture bilo kao zemlju iz pjesničkih snova gdje Europa doživljava svekoliki preporod ili konačnu propast. Nakon triju pripremnih poglavlja slijedi pet glavnih poglavlja o njemačkim piscima koji su u osvit Prvog svjetskog rata u svojim književnim djelima prikazivali Sredozemlje u odnosu na Europu. Obrađenim djelima iz pera klasičnih modernista Gerharta Hauptmanna (1862. – 1946.), Hermanna Bahra (1863. – 1934.), Rainera Marije Rilkea (1875. – 1926.), Thomasa Manna (1875. – 1955.) i Gottfrieda Benna (1886. – 1956.) zajedničko je traženje odgovora na pitanje kako bi Sredozemlje moglo služiti kao izvor nadahnuća za duhovnu obnovu Srednje Europe.