OD ŠULEKA DO SCHENGENA: terminološki, terminografski i prijevodni aspekti jezika struke

Hrvatsko strukovno nazivlje i terminološka djelatnost tijekom druge polovice dvadesetoga stoljeća nisu se razvijali planski i sustavno, što je pretpostavka ujednačena i dogovorena normiranja nazivlja kao nezaobilazne sastavnice svakoga standardnog jezika, pa je to područje hrvatskoga jezikoslovlja dugo ostalo potisnuto u drugi plan. Ni u samostalnoj hrvatskoj državi jezična politika tim se lako uočljivim problemom nije tek donedavno ozbiljnije bavila. Proces pristupanja Hrvatske Europskoj uniji isto tako, protivno očekivanjima i iskustvima država koje su prošle sličan put, nije bitno djelovao na percepciju važnosti terminologije i njezina utjecaja na komunikacijsku ulogu pa i identitetski habitus hrvatskoga standardnog jezika i njegov status među drugim službenim jezicima EU-a. Hrvatsko jezikoslovlje, međutim, baštini impresivne doprinose terminološkoj izgradnji hrvatskoga jezika. Oživljena djelatnost na hrvatskom strukovnom nazivlju, koja je i potaknula iznošenje praktičnih rezultata i teorijskih promišljanja izloženih u ovoj knjizi, u mnogočemu se naslanja na tu tradiciju. Ova je knjiga prije svega zamišljena kao presjek rada na programu Izgradnja hrvatskoga strukovnog nazivlja u okviru kojega se stvara terminološka baza Struna po kojoj kolokvijalno nazivamo i cijeli program, a koja je označila obnavljanje organizirane skrbi za hrvatsko nazivlje. Taj se rad u ovoj knjizi smješta u nešto širi okvir, po našem mišljenju relevantan za pozicioniranje potreba, ciljeva i metoda rada na Struni u praktični i teorijski kontekst, ali i za eksplicitnije sagledavanje toga rada u sociolingvističkoj pa i u društveno-političkoj perspektivi.