Über das Buch
Knjiga se bavi rodnim stereotipima i politikom Kraljevine Jugoslavije. Pri tome se polazi od pretpostavke da (rodni) stereotipi nisu puki kulturni balast društva, već da imaju značajnu ulogu u uspostavi uspješne komunikacije, izgradnji identiteta, ali i sustava vrijednosti društva. Nadalje, stereotipi nose prizvuk tradicionalnosti, bezvremenosti i prirodne uvjetovanosti te stoga imaju stabilizacijsku ulogu u vrijeme društvenih lomova (promjena političkih sustava, velikih ekonomskih kriza itd.). S druge strane, upravo se u vrijeme društvenih promjena propituje stari sustav vrijednosti i evocira revitaliziranje, redefiniranje ili odbacivanje određenih stereotipnih obrazaca. Konflikti koji nastaju na imaginarnoj razini u konačnici se prelijevaju na realne događaje i upravo je ta veza između kulturnih (rodnih) koncepata i političke realizacije glavna okosnica istraživanja na kojem se bazira ova knjiga. Razdoblje koje se obrađuje bogato je „lomovima“: Veliki rat, Velika ekonomska kriza, demokratizacija, industrijalizacija, urbanizacija, izgradnja potrošačkog društva itd. Autorica u knjizi želi definirati rodne stereotipe u danom razdoblju, istražiti utjecaj društvenih, političkih i kulturnih promjena na (re)definiciju rodnih stereotipa, ali i ulogu rodnih stereotipa u objašnjavanju, pozicioniranju, usmjeravanju političkih i modernizacijskih procesa Kraljevine Jugoslavije. Knjiga se bazira na izvorima za kulturnu povijest (tisku, literarnim djelima, autobiografijama, satiričkim časopisima), klasičnim povijesnim izvorima (npr. statističkim iskazima, zakonima, uredbama) i bogatom historiografijom. Istraživanje se oslanjalo na dostignuća imagologije i ženske i rodne povijesti i pri tome se koristilo kvantitativnim metodama i kvalitativnom analizom izvora. Koncepcijski knjiga je podijeljena na osam poglavlja: Uvod, Rod kao predmet znanstvene analize, Stereotipi kao predmet znanstvene analize, Rat i rodni stereotipi, Nova žena u novoj državi, Rodni stereotipi u službi identiteta i modernizacijskih procesa, Rodni stereotipi u zakonima Kraljevine Jugoslavije, Zaključak. Opremljena je bibliografijom, ima 23 grafa, 12 tabela, 125 slika i 685 bilježaka.. U prva tri poglavlja autorica definira istraživačko pitanje, objašnjava metodološke i teorijske postavke teze, te daje pregled dosadašnjih istraživačkih dostignuća na polju imagologije i ženske povijesti. U četvrtom poglavlju istražuje se suodnos Prvog svjetskog rata i rodnih stereotipa. Autorica zaključuje da je rat evocirao brojne često međusobne kontradiktorne poruke. Na ideološkoj razini rat je bipolarizirao društvo na „muški“ prostor (rat, bitka, front, agresija) i „ženski prostor“ (pozadina, ognjište, dom, briga, nježnost, čekanje). No, na realnoj razini rušile su se imaginarne barijere između „muških“ i „ženskih“ poslova i sposobnosti. U poratnom društvu obje su poruke usmjeravale političke događaje i ekonomske procese. U početku su poruke ratne realnosti odbačene kao destabilizatorske, te su prve godine nakon rata obilježene snažnom željom „povratka na staro“ koja se prepriječila ideji prava glasa za žene i usporila ulazak žena u svijet plaćenog rada. No, dugoročno rat je utjecao na jačanje samosvijesti žena, razvoj ženskog pokreta u Jugoslaviji, ali i pokrenuo proces redefinicije i revalorizacije rodnih obrazaca u društvu. U petom poglavlju prati se pojava brojnih ženskih časopisa i njihova rasprava oko novih rodnih obrazaca, osobito ideje nove ženskosti koja često postaje simbol modernih procesa u društvu. Autorica zaključuje da su se u raspravu aktivno uključile političke stranke, feministički pokret i agensi potrošačkog društva, ali da je sama diskusija istovremeno izazivala i potvrđivala postojeće rodne koncepte. Naime, dok časopisi nastoje napraviti odmak od pasivne, zavisne ženskosti, oni kreiraju zaseban ženski prostor jednako opterećen stereotipima (npr. u ženskim časopisima nije popularno direktno raspravljati o političkim zbivanjima), naročito se valorizira uspjeh žena na „muškim“ poslovima, traži se potvrda političkih autoriteta i time se u konačnici ponavlja priča o ženama kao drugotnom i muškarcima kao normativnom djelu društva. Zaključivši da se utjecaj stereotipa na društvene procese provodi kroz dva osnovna sustava kontrole: ismijavanje i marginalizaciju, autorica u šestom poglavlju daje analize karikatura onoga vremena. Pri tome zaključuje da su se rodni obrasci koristili u izgradnji nacionalnog identiteta i objašnjavanju odnosa među nacijama (primjerice jača nacija uvijek preuzima muški identitet, ugrožena nacija prikazuje se kao žena). No, karikature ukazuju da su rodni stereotipi imali utjecaj na realizaciju i usmjeravanje modernizacijskih procesa. Primjerice, sport i njegovanje tijela bili su novi društveni trend u koji su se jednako uključili muškarci i žene. No, žene su se mogle baviti sportom zbog ljepote, a muškarci zbog snage. Žene su svoje tijelo pokazivale na natjecanjima ljepote, a muškarci su kao uspješni sportaši postajali nove nacionalne ikone. S druge strane, žene koje su nastojale afirmirati u sportskim srazovima ili muškarci koji su pokazivali taštinu zbog svog izgleda postajali bi predmetom poruge. U sedmom poglavlju autorica proučava na koji su način rodni stereotipi utjecali na oblikovanje zakonskih regulativa. Zaključuje da su zakoni mogli odigrati dvostruku ulogu: mogli su oživotvoriti stereotipe ili ih sankcionirati. Zakoni donošeni za vrijeme Kraljevine Jugoslavije obavljali su obje uloge. Pod utjecajem demokratskih procesa pokušava se progurati načelo ravnopravnosti, no istovremeno se insistira na principima očinske i muževljeve vlasti. Pokazalo se da se zakoni koji se oslanjaju na tradicionalne obrasce lako afirmiraju u praksi, dok zakoni koji nameću ideju jednakopravnosti teško prolaze proceduru, a i kasnije ih praksa nevoljko provodi u djelo. Ipak, utjecaj stereotipa na zakonodavstvo evidentno ih pozicionira kao kulturne koncepte koji ne samo da definiraju životne izbore i mogućnosti građanka i građana, već se pokazuju kao regulator i limitator političkih procesa. Autorica zaključuje da su rodni stereotipi imali značajnu ulogu u stabilizaciji poratnog društva, definiranju i pozicioniranju političkih opcija i izgradnji nacionalnog i rodnog identiteta. No, s druge strane oni nisu bili puki alat u rukama političke elite, već se nameću i kao korigirajući i limitirajući faktor koji usmjerava modernizacijske trendove. Knjiga daje doprinos istraživanju rodne i ženske povijesti u Hrvatskoj, grani koja je još uvijek relativno zanemarena na našim prostorima. Ona obrađuje široki raspon tema kao npr. utjecaj rata na položaj žena, razvoj ženskog pokreta, borba za pravo glasa, pravni položaj žena, razvoj ženskog tiska čime se otvaraju brojna pitanja i stvara podloga za nova istraživanja. Napokon, glavno istraživačko pitanje- suodnos rodnih stereotipa i političkih zbivanja, omogućuje autorici da stavi u korelaciju kulturne i političke procese i time doprinese naporima premošćivanja jaza između kulturne i političke povijesti.
