OTOK LJUDOŽDERA 1933. Deportacija - zaborav u Sibiru

Knjiga Otok ljudoždera prva je knjiga na francuskom jeziku o „drukčijem” GULAG-u. Taj su GULAG pokrenuli Staljin i Jagoda (vođaOGPU-a), njegov ministar unutarnjih poslova, kako bi se „društveno očistio” Sovjetski Savez. Na „otok ljudo­ždera” deportirano je 6000 „društveno nepoćudnih elemenata”. Izolirani su na tom otužnom mjestu, Nazinu, izgubljenu usred rijeke Ob, podnosili razne oblike nasilja; a iskrcavani su bez hrane i sredstava za život. Deportirani su podnosili izgladnjelost sve do trenutka ukojem bi se međusobno pojeli. Epizoda je to koja je tijekom šezdeset godina ostala prešućena. Ona izravno razotkriva paklene planove sovjetske vrhuške na čelu sa Staljinom. U knjizi je na temelju svjedočanstava i arhivske građe rasvjetljava francuski povjesničar Nicolas Werth. Rekonstrukcija događaja omogućuje nam da shvatimo funkcioniranje institucije „posebnih naseljavanja”, razotkriva neupitne, po svoj prilici programirane, eliminacije golema broja „otpisanih“ ljudi te podastire dokaze o nedostatku povezanosti među karikama represivnog aparata. Pokazuje također i društveno nasilje koje je vladalo u Sibiru, prostoru deportacije i kolonizacije. Knjiga Otok ljudoždera pokazuje i fascinantan slučaj gubitka ljudskih odlika te svjedoči o tome da nestaje svaka humanost kad se pojedince suoči s ekstremnom situacijom u zatvorenim uvjetima. Otok ljudoždera povijest je barbarstva, „velikoga plana čišćenja” od„društvenih otpadaka” velikih ruskih gradova, Moskve i Lenjingrada, ali idrugih većih ruskih središta, kao iznašašća boljševičko-komunističkoga sustavau punom jeku 20. stoljeća.