Über das Buch
U ovoj ediciji, koja čitatelja želi podsjetiti na cjelokupni pjesnikov opus, a ne samo na pojedine pjesme koje se gotovo papagajski ponavljaju, iznimno donosimo i tri dosad nepoznata Pupačićeva autobiografska zapisa.
Prvi, pod naslovom «Dvadeset i sedmi rođendan» pravi je literarni biser, koji bi mogao biti poticajnim predloškom i za jedno filmsko ostvarenje.
Gotovo je nevjerojatno da se s toliko malo riječi i škrtih rečenica toliko može opisati, iznijeti atmosferu živu, gotovo opipljivu.
Drugi je Pupačićev tekst pod naslovom «Životopis (rađen po posmrtnoj maski jednog bivšeg mjesečara)» na neki način tek skica novoga, mnogo opširnijega zapisa, pa su neka ponavljanja neizbježna, ali ga svejedno donosimo i zbog zanimljiva naslova, koji se u novom više ne pojavljuje, kao i primjera kako su i prozni tekstovi, a ne samo pjesme, imale svoje varijante.
Treći, pak, tekst, kojem je naslov na kraju autor precrtao, donosimo s oznakom «Moj život», jer je na jednom listu i tako bio obilježen. Onome tko imalo poznaje težak Pupačićev put izrastanja iz dječačke dobi do ranog mladenaštva, što ga je proveo u Slavoniji sam i u velikom siromaštvu, bit će posve jasno da ta, samo na izgled fantazmagorična proza, zapravo svoje pravo uporište ima u stvarnome životu iz toga razdoblja, kada doživljaji ostaju trajno u sjećanju, a slike postaju neizbrisive.. A na tom su putu bile neizbježne nedoumice, nesnalaženja i strahovi. U isto to vrijeme moglo se samo sanjati o nekom drugom, sretnijem, životu, o ulozi vođe koji točno zna kamo treba krenuti u dosezanju zamišljenoga cilja ii bez obzira na teške lance i okove. Ali, da li i bez trajnoga nemira pa čak i snažnoga osjećaja straha od mase, odnosno suda javnosti? I tada Pupačić svoju snagu i smiraj traži u moru te iznosi dojmljiv razgovor s morem. O tome je slkovito i zapisao: «Ne živim od uspomena i bojim ih se. Bojim se sebe, jer sam jedina uspomena svih svojih sjećanja».
Konačno, mnogi snažni osjećaji, napose prema majci, obitelji općenito, kao i prema zavičajnome pejzažu, prema kojemu rijetko tko može ostati ravnodušnim, ostavili su, prirodno, dubok trag u cjelokupnom Pupačićevom stvaralaštvu. A, na kraju, i sudbina je nemilosrdno uplela svoje prste u pjesnikov život pa su tako, njezinom kobnom igrom, mnoge pjesničke slike postajale i okrutnom stvarnošću, nevjerojatnim predskazanjima. Neraskidivo su na taj način, u svim sadašnjim i budućim interpretacijama, isprepleteni pjesnikov život i njegovo književno djelo.
