PJESNIČKE MISLI

Trolist najvažnijih, najplodnijih i najutjecajnijih hrvatskih modernih književnika svakako tvore Antun Gustav Matoš, Miroslav Krleža i Tin Ujević. Šareni dućan u svojoj je nakladi (u istoj ediciji) već objavio izbor misli prve dvojice, što sada zaokružuje i mislima Tina Ujevića. Za razliku od, primjerice, svestranoga Krleže, koji se okušao u gotovo svim književnim formama, Tin Ujević u svom se stvaralaštvu usredotočio na liriku i esejistiku (koja uključuje i kritike, feljtone, rasprave, članke te autobiografske zapise). Ujevićevo pjesništvo se, kako ističe Miroslav Šicel, »već od prvih dviju zbirka objavljenih stihova nametnulo kao vertikala, u estetskom smislu neusporedivo najbolja u kontekstu cjelokupnog našeg poetskog izraza prve polovice dvadesetog stoljeća, nedosegnuta do današnjih dana«, da bi se potom znatnije posvetio esejistici, u kojoj će »zablistati originalnim bogatstvom asocijacija, iznenađujućim refleksijama, sjajnom erudicijom i zapanjujućom širinom znanja: od produbljenih analiza našega društvenog i kulturnog života do poznavanja istočnjačkih filozofija.« Izabiranje (a time nužno i sažimanje) najzanimljivijih citata iz golemih opusa takvih titanskih figura uvijek predstavlja ne samo zahtjevan nego i, u najmanju ruku, rizičan posao. Uvijek, naime, postoji opasnost da se neka ključna rečenica previdi ili da neka bitna tema ostane nezastupljena. Posebno je to došlo do izražaja u Ujevićevu slučaju, čija Sabrana djela obasežu čak sedamnaest knjiga, a raspon tema o kojima je pisao doista je bez premca u hrvatskoj književnosti, ali i u širim južnoslavenskim, pa i u srednjoeuropskim okvirima. Našao se pred takvim dvojbama zacijelo i Dubravko Jelčić kada je priređivao svojevrsno enciklopedijsko izdanje (na gotovo 700 stranica!) Tinovih misli i pogleda, pa su se priređivači ovoga našega (opsegom i formatom nužno znatno manjega) izdanja morali čvrsto koncentrirati na sam sukus Ujevićeve pisane ostavštine. Stoga su se u ovom izboru našle Ujevićeve (lirske i esejističke) refleksije o općeljudskim temama, društvenoj stvarnosti, politici, kulturnoj povijesti, duhovnosti, a posebice o umjetnosti, s razumljivim naglaskom na književnost. Nastojali smo pritom uvrstiti misli o univerzalnim temama koje će najviše zanimati i suvremenog čitatelja (npr. čovjek; duša; ljubav; pjesnik; samoća...), zatim one vrlo specifične upravo za njega (npr. alkohol; boema; mamurluk... a koje i mijenjaju neke uvriježene predodžbe o »kavanskom pjesniku«!), ali i one koje danas ne više ne djeluju osobito aktualno no bile su od velike važnosti za Tinov intelektualno-umjetnički razvoj te bez kojih nije moguće dostatno razumjeti njegov opus. Najviše je to došlo do izražaja u književnim obzorjima: uvrstili smo i teme koje su ostale i ostat će vazda intrigantne jer je riječ o kanonskim autorima, ali i one koje su s vremenom možda izgubile na značenju ali su bile važnim dijelom Tinovih interesa. U nastojanju postizanja takvog ravnovjesja nismo izostavili ni orijentalistiku, koje je Ujević na ovim prostorima bio svojevrstan pionir. Nadamo se da smo pritom razmjerno uspjeli u trima glavnim ciljevima ovog izdanja: ocrtati raspon Ujevićeve intelektualne britkosti i njegovo književno (a osobito stilsko) umijeće te time potaknuti čitatelje da posegnu za cjelovitim, integralnim njegovim tekstovima; one starije da se na njih opet navrate, a one mlađe da se upuste u jedinstvenu pustolovinu duha koju je raskošju svojih talenata poduzeo čovjek kojeg s razlogom običavamo nazivati – veliki Tin.