POLITIKE PREVOĐENJA: o hrvatskim prijevodima talijanske proze

U knjizi Politike prevođenja. O hrvatskim prijevodima talijanske proze Iva Grgić Maroević raspravlja o nekima od najvažnijih problema prevođenja talijanske proze na hrvatski jezik u dvadesetom stoljeću. U poglavlju „Hrvatski prijevodi Manzonijeva romana I Promessi sposi“ Grgić Maroević traduktološki raščlanjuje, smještajući ih u kulturno-povijesni kontekst, sve poznate prijevode najvažnijega talijanskog romana na hrvatski. U drugom poglavlju: „Luigi Pirandello - prevođen, nepreveden“ razmatra nepodudarnost među prijevodima pojedinih njegovih djela koje onemogućuju čitanje njegova opusa kako se to događa u originalu. Treće poglavlje, „Sicilija kao Istra, Sicilija kao Dalmacija. O geografiji prevođenja“ posvećeno je prijevodima ne samo sicilijanskih već uopće „južnjačkih“ talijanskih autora i načinima na koje su oni korespondirali s hrvatskim „južnjaštvom“, a četvrto, „Pinocchio i njegova družina. O prijevodima književnosti za djecu“, važnu problematiku tumači osobito na prijevodima C. Collodi, F. De Amicis i G. Rodari, koji su nerijetko i najjasniji pokazatelj ideoloških okolnosti u kojima su nastali. Peto poglavlje, „Prijevodni izazovi suvremenih autora“ tumači prijevodnu problematiku vezanu uz stilske izbore autora U. Eco, D. Maraini, D. Del Giudice i I. Bossi Fedrigotti. „Umjesto zaključka. Prevoditeljica kao protagonistkinja“, bavi se tematikom odnosa prevođenja i pisanja, uz naglašen rodni aspekt, a s osobitim obzirom na djela jedne talijanske i jedne hrvatske autorice: Laure Bocci i Višnje Machiedo. Knjiga je važan prinos suvremenoj hrvatskoj traduktologiji i imagologiji (komparatistici), talijanistici i kroatistici. Pisana je tako da se pojedina njezina poglavlja mogu čitati i odvojeno, već prema problematici koja pojedine čitatelje zanima, ali ponajviše funkcionira u cjelini, kao tečna „priča“ o tome kako su Hrvati prevodili talijansku prozu, te kako su druge i sebe u tom procesu vidjeli i konstruirali.