PROZIRAN I PREZREN: njemački jezik u hrvatskom jeziku u prvoj polovici 19. stoljeća

Ova interdisciplinarna monografija izniman je doprinos razumijevanju (srednjo)europskih obzorja hrvatske povijesti u epohi moderne nacionalne integracije. Riječ je o inovativnom djelu koje prelazi granice i kulturnih studija i povijesne znanosti te je istovremeno i interkulturna hrvatsko-njemačka studija, ali i studija o hrvatsko-njemačkim kulturnim transferima u 19. stoljeću, s težištem na njegovoj prvoj polovici. U tzv. predožujskom razdoblju, u vremenu od Bečkog kongresa 1815. do ožujske revolucije 1848. Europa se stubokom promijenila, a te promjene osobito su bile snažne na kulturnom planu - i osobito u zemljama poput Hrvatske koje prolaze proces nacionalne integracije, stvaranja modernog identiteta i - modernog standardnog jezika. Upravo taj proces na pozadini postupnog slabljenja utjecaja njemačkog jezika, te brzog širenja novoga standardnog jezika, tema je ove iznimno dobro argumentirane studije. Raznolikost mnogobrojnih i po naravi različitih isprepletanja opisana je najprije kao « zvukovni prostor Hrvatske », mjesto njemačkog jezika u svakodnevnom, višejezičnom govoru u raznim hrvatskim sredinama. Istraživanje procesa učenja njemačkog omogućuje ustanovljenje stupnja stvarnog poznavanja tog jezika u kontekstu hrvatskog društva, ovisno o mjestu školovanja (Građanska Hrvatska, Vojna Krajina, Dalmacija). Ono je ovisno o načinu na koji vladajuće strukture u društvu (vlada, vojska i vjerske hijerarhije - katolička, pravoslavna i židovska) poimaju doprinos njemačkog jezika. Povijest njemačkog jezika u Hrvatskoj odraz je dakle poimanja tih vladajućih struktura koje su ga nametnule jednoj skupini, no ona je također i zbroj pojedinačnih poimanja. Uz motivacije onih koji šire njemački jezik, utvrđena je njegova prisutnost u životu pojedinaca (u životopisima, dnevnicima). Književna djela (na njemačkom, ili na mješovitom hrvatsko-njemačkom jeziku) analiziraju se kao kulturni proizvodi koji istovremeno pripadaju i hrvatskom i njemačkom kulturnom svijetu. Stvarnost kontakata između njemačke i hrvatske sredine međutim nije ograničena na svjedočanstva opisana u književnosti. Predstavljeni su objavljeni književni tekstovi na njemačkom, kao i oni koji pripadaju kategoriji « običnih spisa » i oni koji su ostali neobjavljeni (iz rukopisnog fonda Arhiva Austrije u Beču, NSK, HAZU i Školskog Muzeja u Zagrebu, te Znanstvene knjižnice i Hrvatskog Državnog Arhiva u Zadru). Taj jezični, politički i kulturni krajolik, koji proizlazi iz interakcije njemačkog i hrvatskog tijekom prve polovice 19. stoljeća, izrodio je osobit izraz hrvatskog kulturnog identiteta, u kojemu se postupno nestajanje njemačkog u korist hrvatskog jezika odvijalo prema modalitetima koji su snažno utjecali na kasniji razvoj hrvatskog društva u austro-ugarskom okviru. Zaključak ukazuje na sudbinu njemačkog kulturnog sloja koji je, nakon što je pretrpio zaborav od druge polovice 19. stoljeća nadalje, sada ponovno otkriven.