PUSTOLOVINE CRNE DJEVOJKE U POTRAZI ZA BOGOM

Zbirka Pustolovine crne djevojke u potrazi za Bogom (i pokoja manja priča) iz 1932. irskoga književnog klasika Georgea Bernarda Shawa prozni je dragulj što ga je, moglo bi se reći, gurnuo u pozadinu autorov izvanredni kazališni opus. Iako ih sam Shaw autoironično naziva “ostacima i strugotinama”, posrijedi su razigrani, duhoviti zapisi koji savršeno oprimjeruju autorov britak humor. Nastale u rasponu od nekoliko desetljeća, od 1880-ih do 1930-ih, priče pokrivaju širok raspon Shawovih interesa i preokupacija, koji seže od pogledâ u kazališni svijet što su odraz njegova bavljenja kazališnom i glazbenom kritikom do problematike agnosticizma, socijalizma i socijalne pravde. Tekstovi su vrlo različite duljine i forme, od kratkih crtica preko, primjerice, antiratne pripovijesti napisane za djecu ili nastavka Ibsenove Kuće lutaka do podulje drame koja je svojevrsna dopuna komadu Natrag Metuzalemu. Ton pripovijedanja negdje je više, a negdje manje ozbiljan, ali svim su pričama zajednički iskričav duh i jezična virtuoznost velikog majstora. Iako nakon gotovo devedeset godina kontroverznost Shawovih ideja svakako nije onolika kao u vrijeme izlaska prvog izdanja, njegova razmišljanja o čovjeku i njegovu odnosu prema temeljnim pojmovima civilizacije kao što su vjera, sloboda i slično, nisu nimalo zastarjela.