PUTOPISI

Iz predgovora priređivača (Hrvojka Mihanović-Salopek) "...Bitna konstanta Tomičićeva putopisa je težnja za polifonijskim i polihistorijskim modelom doživljavanja svijeta. Kao što autorovu poeziju obilježava nezaustavljivost i hitrost različItih inspirativnih kretanja i visoka brzina duhovne doživljajnosti, tako i putopisi opisujući konkretni krajolik spajaju i reanimiraju naglim asocijativnim kretanjima daleke, a srodne civilizacijske prostore i različita povijesna razdoblja. Na zacrtano putopisno mjesto Tomičić uvijek dolazi brižljivo pripremljen s proučenim povijesnim, općeobrazovnim i književnoumjetničkim podacima. Potom, iskustveno doživljavajući planirani cilj putovanja, autor zadobiva nove spoznaje, još nedotaknuta otkrića. Spajajući poznato s neviđenim, Tomičić dolazi do određenog stupnja doživljajnosti kojeg možemo nazvati novim inspirativnim prosvjetljenjem. Pojedina znamenita mjesta Hrvatske ili svijeta (npr. stećci, ruševine templarske utvrde Vrane, Frankopanov dvorac Stegeborg u Švedskoj, Uluru u Australiji, ledenjak iznad jezera "Louise-Lake", grobovi Vikinga u staroj Uppsali ili na obali Nina) pjesnik doživljava kao bremenita mitska mjesta iz koji izvire energija proteklog vremena i u kojima se razotkriva značenje i zračenje mitskog sagledavanja povijesti. Unutar hrvatske putopisne proze Zlatko Tomičić stvara svoju prepoznatljivu strukturu putopisa koja predstavlja osebujan žanrovski bastard. Tomičićev putopis u sebi sadrži pleter raznorodnih književnih žanrova, to prepleće oblik putopisa s elementima memoaristike, književnog eseja, feljtona, dokumentarne građe, filozofske rasprave, povijesnog prikaza, legende i pjesničkog iskaza. Pored opisa zbilje Tomičićevi putopisi uvijek su nadopunjeni književno-kulturološkom atmosfe¬rom prostora, a u konačnom sažimanju doživljaja, putopisi uvijek dotiču i mitsko promišljanje određene zemlje i naroda... ...Putopis autoru nije samo skitalačka radoznalost, iako je to preduvjet dobrog putopisnog nerva i plasticne opservacije. Putopis je Tomičiću proniknuće u svijet i u svoje vlastito putopisničko poslanje... ...Kao uočljivo svojstvo Tomičićeva putopisa ističe se njegova zavjetna uloga promicanja i promišljanja hrvatske kulture i on kao pjesnik-vates budi uspavane duhove rodoljubne svijesti. Na planu strukture stila i značenja Tomičić stvara zanimljiv oblik pletera. U Hrvatskoj pisac vidi tragove i svjetlucave memorijske odraze proteklih povijesnih multinacionalnih kulturoloških označnica od arkajskog doba do danas. A kad putuje svijetom, Tomičić u različitim prostorima traži tragove hrvatskih iseljenika i naše kulture i povijesti, te je ispunjen paralelnim usporedbama ili asocijacijama koje se u stranom svijetu dotiču domovine... ...Tom bujnom tehnikom isprepletenih asocijativnih poredbenih skokova dobivamo mozaik povezanosti ljudi i naroda, ali i bogatstvo duhovno razgranate poetske svijesti čija duhovna spoznajnost ne poznaje granice zbiljskih društveno-političkih odnosa i barijera..."