ZAPISI O PROSTORU: primosi raspravi o urbanizaciji u Hrvatskoj

SKRIVENI BOG – Pokušaji na razmeđu filozofije i teologije dr. Stjepana Kušara sastoji se od šest poglavlja (Teodiceja ; Riječ ‘bog’; Kršćanski monoteizam; Je li bog sličan; Analogija i via negative; Jedan tekst Martina Bubera) s pridodanim Podacima o tekstovima; Kazalom imena i Bilješkom o autoru. Poglavlja su samostalne cjeline, sadržajno komplementarne te pridonose stvaranju jasnije slike o ciljevima koje je autor imao u svojim istraživanjima i promišljanjima. Knjiga se zapravo sabire u temeljno pitanje: Kako misliti Boga? Kako razumjeti Božje značajke, bit, djelovanje? Možemo li umom pojmiti Boga tako da je riječ zaista o njemu, a da u tome ne progovaraju i svoje pravo ne traže ljudske potrebe, interesi, različite misaone sheme, pa čak i pretjerano samopouzdanje koje izvire iz takvog pristupa. Autor je u svome pristupu spojio izvanrednu informiranost o literaturi, hermeneutičku preciznost i oštricu spekulativnoga mišljenja. U središnjem poglavlju „Teodiceja“ dr. Kušar je na početku dao kritički i povijesni (od Platona preko Leibniza, „oca“ teodiceje, naovamo) pregled koncepata, mišljenja i rješavanja pitanja: Odakle zlo? Jer, ako je Bog dobrohotno biće koje ljubi svoje stvorenje, kako to da ta ista stvorenja, čak i bez ikakve svoje krivnje, doživljaju patnje i stradanja. Analiza pokazuje da su i najveći dio odgovora na to pitanje, a ponekad i samo pitanje, zapravo nesuvisli. U drugom dijelu poglavlja autor poduzima analizu knjige o Jobu i svojevrsnom „suđenju“ koje Job, nezasluženo kažnjavan, upriličuje Bogu. Ova je interpretacija svojom svježinom, izvornošću ali još više odgovorima i zaključcima izvanredno postignuće teološke i filozofijske hermeneutike. Uključeni tekstovi nastoje tematizirati Boga kao skrivenoga, skriveno prisutnoga, ali istodobno otvoriti perspektivu shvaćanja čovjeka koji „ima posla s Bogom“ pa se odatle, možda, pokazuju neke crte njegova lika koje u drugim oblicima govora o njemu ispadaju iz vidokruga. Jer, govor o Bogu uvijek je također govor o čovjeku, ali na drugi način. Ovi tekstovi žele upozoriti na to da je Bog vrijedan promišljanja i k tome pokazati kako to može izgledati iz kršćanske perspektive. Članci, dijelom ranije objavljeni te za ovu prigodu prerađeni i dorađeni, smještaju se na razmeđu filozofije i teologije. Autor drži da je to neizbježno jer je Bog (ili ono božansko) bio temom ljudi davno prije negoli je filozofija nastala, a kad je nastala on je postao jednom od njezinih središnjih tema. Teologija je mnogo toga naučila i usvojila iz filozofije te se etablirala kao univerzitetska disciplina od srednjega vijeka naovamo, prihvaćana i osporavana, ali po svemu sudeći ipak nezaobilazna.